Poezija u dvorištu: Čitanje i razgovor u povodu 20. obljetnice smrti pjesnika Hrvoja Pejakovića

Voditelji programa su Branko Čegec i Miroslav Mićanović.

Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitak u tekstu! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u „zoni živoga“, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo „poeziju u dvorištu“.
 
Hrvoje Pejaković
PJESMA ZA ZBOGOM
 
Priručni pusti otok s neponovljivim folklorom, nešto kao duša na čijim se oknima skrutnjuje vapno godina. Ako hoćeš zovi samoćom ovaj par zahrđalih oklopa što nas pouzdano odvlače u mulj bez imena i iskre. (Premalo zajedničkih uspomena, kažeš, kao da ikad moglo bi ih biti više). A onda i vicevi koje treba ispričati u međuvremenu, sve kave što ćemo ih još popiti skupa
 
Bilješka o autoru
Hrvoje Pejaković (1960–1996) nije pripadao niti jednoj posebnoj naraštajnoj pjesničko-kritičarskoj grupaciji, premda je u svojim kritikama redovito pratio recentnu književnu produkciju, ali isto tako i onu razlogovaca i krugovaša: „Pejakovićeve književne i likovne kritike pripadaju vrhuncima suvremenoga hrvatskoga kritičarskog izričaja temeljenog, kako na osobnom čitanju, tako i na onome posredničkome, na približavanju i otvaranju neke književnosti iskustvu Drugoga. Što meni znači neka knjiga, na koji način ona proširuje naše iskustvo, što nam ona doista govori i zašto nam je uopće potrebna, temeljna su pitanja koja si Pejaković postavlja u kritici.“ (Z. Mrkonjić). Tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća Pejaković je ostvario homogen i prepoznatljiv književno-kritičarski, urednički i antologičarski opus.
Objavio knjige pjesama: Na raskršću (1978); Zabranjeni grad, (1987). (prevedeno na francuski, Ville interdite, 2001); Sjeverni ugao, (1992); grafičko-pjesničke mape Drugačije, jednostavno (s H. Čavrkom, 1984); Nevjerica, nesanica / Glaublosigkeit, Schlaflosigkeit (s D. Trogrlićem, 1991); Razdjelnica / Scheidepunkt (sa Z. Vrkljanom). Eseje i kritike objavio je u knjigama Prostor pisanja (1988), Prostor čitanja, (1991). Suurednik je antologije hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja (1992). Od te godine uređuje sa Z. Mrkonjićem i A. Škunca biblioteku Kairos. Postumno mu je objavljena iznimno značajna Antologija suvremene hrvatske poezije (1997).