Petar Šegedin: Izabrana djela II

Nakon Šegedinovih romana objavljenih u prvoj knjizi njegovih izabranih djelala, druga knjiga obuhvaća izbor pripovijesti iz Šegedinovih zbirki: Mrtvo more (1953), Na istom putu (1963), Orfej u maloj bašti (1964), Sveti vrag (1966), Izvještaj iz pokrajine (1969), Tišina (1982), Licem u lice (1987), Pričanje (1991) i Svijetle noći (1993). Knjigu je izdala Matica hrvatska, u Biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti.

vrijeme: 13.06.2011.

url: http://www.matica.hr

O Šegedinovu djelu i njegovoj ulozi u hrvatskoj književnosti općenito, priređivač knjige, književni povjesničar i teoretičar Cvjetko Milanja napisao je sljedeće: 'Šegedin je inaugurator određenoga proznog modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, modela egzistencijalističke, intelektualističke, esejističke i psihoanalitičke proze, koja će poslije biti čak nasljedovana (Jozo Laušić), te pripada samom vrhu hrvatske i europske književnosti. Protiveći se normativnoj socrealističkoj estetici i njezinom simplificiranom, vulgarnom mimetizmu, inaugurirajući time estetičku i književno-kritičku metodu, on je stvarao poseban tip proze u nimalo povoljnim političkim, kulturnim i književno-estetskim prilikama. Na taj se način eksplicitnom i imanentnom poetikom suprotstavljao vladajućem monističkom umu, dekonstruirajući ga istodobno. Jednako je reagirao kao predstavnik angažirana intelektualca malog naroda kome je prijetilo povijesno utrnuće, bivajući ujedno savjest i svijest svojega vremena, pa mu uz vrijednost treba priznati smjelost i hrabrost'.

'Petar Šegedin (Žrnovo na Korčuli, 1909 – Zagreb, 1998), hrvatski prozaist. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio kao profesor, zatim neko vrijeme u diplomaciji, a poslije u kulturnim ustanovama i kao profesionalni književnik.

Ugled je stekao već ranim romanima Djeca božja, Osamljenici i Crni smiješak, u kojima napušta model tzv. socijalističkog realizma, ograničavajući fabulu i podređujući je analizi stanja ljudske svijesti u kriznim situacijama, s naglašenim ozračjem tjeskobe, osamljenosti i teškoća u međuljudskoj komunikaciji.

Kasniji romani (Getsemantski vrtovi, Vjetar, Krug što skamenjuje) dalje razvijaju takvu tehniku, približavajući se esejizmu i nekoj vrsti književne filozofije, dok u zbirkama novela (Mrtvo more, Orfej u maloj bašti, Sveti vrag, Tišina, Licem u lice, Svijetle noći) prevladava gotovo psihoanalitički diskurz prodora u najdublje slojeve motivacija ljudskih postupaka, ponašanja, mišljenja i usvajanja određene ideologije. Zapaženi su mu i eseji i putopisi' (Milivoj Solar, Književni leksikon, str. 352).

Više o Šegedinovu životu i djelu možete pročitati u ljetopisu i bibliografiji djela Petra Šegedina što su ih za ediciju Stoljeća hrvatske književnosti priredili Cvjetko Milanja i Tihana Nakomčić.