Performans: Niko Mihaljević 'Need Your Love So Bad'

''...Scenografski elementi performansa na prvi pogled upućuju na simulaciju rock'n'roll žanra, i to posredstvom njegovih ključnih atributa, a osim sounda, to su svakako light i stage. Pa je tako ulogu lighta preuzeo ekran plazme, namjesto bilo kakva sadržaja emitirajući tek ružičasto svjetlo. Stage je naznačen srebrnasto fluorescentnom podlogom na koju jedva stanu mikrofon i izvođač. No, dočim je činjenica pozornice i dosad imala važno mjesto u Mihaljevićevim performansima, dapače, okrugli tepih na kojem je sjedeći izvodio Cruciverbia de MolliTemplo II imao je aktivnu ulogu na sadržajnoj razini, određivao je kontekst, čak se doimao i poput nekog fetiša, sada i dimenzija svjetla dobiva aktivnu ulogu na razini koncepta.
 
Prvo, zato što je ekran zapravo izložak u formatu ready made-a, koji takvu oznaku ne dobiva svojom predmetnošću, nego činjenicom da je u funkciji, pri čemu izostanak sadržaja upravo tu funkciju predstavlja kao ready made. On se, međutim, ne koči na zidu uživajući u činjenici da je netko realizirao njegov izložbeni potencijal, nego u ovom kontekstu, osim što je scenografski iskorišten, postaje djelatan i na razini narativa. Kao što je solo gitara, kao jedan od nosećih stupova bluesa, zamjenjena amaterskim fućkanjem, te nedostojnom interpretacijom tih stupova proizvodi karikaturu, tako i prazna ružičasta plazma zabija dodatan nož u leđa jednom od ikonografskih označitelja pop kulture. Njenim prisustvom scena počinje podsjećati na karaoke klub, budući se na takvom ekranu obično pojavljuje tekst što u izvedbi vodi pjevača amatera. Nije, dakle, u pitanju karakteristična blues rock situacija, nego simulacija njena surogata, koji njene ishodišne vrijednosti, kakve god one bile, dodatno banalizira. A samim time i profanira ono što je za blues sveto, a to je blue, odnosno emocija...'' Boris Greiner, iz teksta za katalog
 
Niko Mihaljević (Split, 1985.) je post-konceptualni umjetnik, transmedijski mitograf i dizajner vizualnih komunikacija (Werkplaats Typografie / ArtEZ Institute of the Arts, Arnhem, Nizozemska). U umjetničkoj praksi istražuje metafizičke aspekte svakodnevice, kulturnih artefakata i jezika pri čemu se služi različitim medijima, s naglaskom na zvučnu kompoziciju i instalaciju, performans, tekst i knjige umjetnika. U području vizualnih komunikacija proučava i dokumentira vernakularni amaterski grafički dizajn i tipografiju. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2016 (Young Visual Artists Awards). Redovno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Osnivač je inicijative zabilježenog zvuka Alluvial Gold. Radi kao samostalni dizajner te kao docent na odjelu Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever.