Ottavio Missoni - Genij boje

Na svečanosti otvorenja izložbe modni performans izvode Patrik Lazić, Filip Lugarić, Paola Lugarić i Teo Frgačić, pod mentorstvom Andree Gotivine.

Umjetnički put Ottavija Missonija – koji posjeduje i sasvim originalne odlike – uklapa se u ovu veliku povijest stvaralaštva, a može se iščitati i s modnog i s umjetničkog gledišta. Isto vrijedi i za opus Sonije Delaunay, umjetnice s kojom se Missoni često uspoređuje, povlačenjem paralela koje se nadovezuju na ono što je jedan veliki povjesničar umjetnosti nazvao 'le grand décor', odnosno poveznicom u povijesti umjetnosti koja spaja bizantske mozaike, velike freske i dojmljive velike slike na platnu šesnaestog stoljeća,  imajući pritom ipak na umu da u figurativnoj umjetnosti 'izričaj nije tek sredstvo prikazivanja, već je i sam tema djela'. To je očito, da navedemo samo dva primjera, u slikarskom opusu Kandinskog, a naročito Kleea.

Missonijevo istraživanje forme savršeno se uklapa u ovaj kontekst, budući da se on ne bavi deskriptivnim i narativnim aspektima, već teži valorizaciji i isticanju specifičnih i neovisnih mnemoničkih i evokativnih svojstava boja.

Nije slučaj da su u onom što se isprva čini tek 'istraživanjem forme i izražavanja' emotivna težina boja, njihovi međuodnosi i organizacija prostora koji boje zauzimaju određeni nekom vrstom 'Goetheova teorema'. Boje su raspoređene u urednim odsječcima, ponekad u nizu crta ili duž zamišljene krivulje, a ponekad u geometrijskoj alternaciji; negdje žive vlastitim životom, a drugdje se isprepliću u urednom i iznenađujućem skupu vizualnih podražaja, no uvijek potiču nove i nepredvidljive osjetilne doživljaje koji ovise o međuodnosu boja i svjetlosti, ali iznad svega o zakonima koje određuje intiman senzibilitet samog umjetnika.


Nakon pobližeg sagledavanja, možemo reći da se Missoni i u imaginaciji i u formi očito nadovezuje na djela Paula Kleea iz razdoblja kada je ovaj bio predavač na weimarskom Bauhausu. Veliki švicarski slikar je tada doista uspio pretočiti izvanjske utjecaje u emotivne, vizualne i intelektualne podražaje.

Upravo u tom suptilnom, pjesničkom i složenom istraživanju forme Ottavio Missoni nalazi svoj povijesni i idealni par, jer njegovi korijeni instinktivno sežu u djela velikog švicarskog majstora, iz njih preuzimajući otvorenost pogleda, stalno donoseći nova viđenja koja vode ka novim osjetilnim i emotivnim obzorima.
 
Umjesto epiloga
 
Ne iznenađuje dakle da je ovom prilikom Ottavio Missoni pozvan da 'lustrira' poznatu orijentalnu bajku kao što je 'Aladin i čarobna svjetiljka'. Najočitija veza je ta da ova bajka govori o nevjerojatnim doživljajima jednog genijalnog duha, no u šali možemo spomenuti i neobičnu podudarnost Aladinovog i Missonijevog zanimanja za tekstil: prvi u jednom dijelu priče dolazi u dodir s trgovinom tekstila, a drugi čitavog života ukrašava tkanine.

I, na kraju, u Missonijevim djelima ne možemo ne zamijetiti određeni formalni utjecaj bizantskog podrijetla koji barem njegovim precima nije bio toliko stran: Missoni je rođen u Dubrovniku, u Dalmaciji, gotovo u središtu stoljetnih putova trgovinske i kulturne razmjene Mletaka i Bizanta. 

Istina, kao što je uvijek slučaj s izvornim autorskim programima, jest da radovi Ottavija Missonija crpe nadahnuće iz brojnih izvora poput prirode, života, povijesti, ljubavi, glazbe i stoga su bogati vizualnim i emotivnim sugestijama, tim putem iskazujući autorovo osobno, ustrajno i nepokolebljivo poetsko određenje. iz teksta Enza Di Martina

Izložba je prije gostovanja u Muzeju suvremene umjetnosti Istre bila predstavljena u Mariboru (ovogodišnjoj prijestolnici EU kulture), zatim u Kopru i u Piranu, a nakon Pule biti će prikazana u Dubrovniku, gradu rođenja Ottavija Missonija.