Idući tjedan započinje festival Orgulje Zagrebačke katedrale 2012. koji će tijekom srpnja, kolovoza i rujna ugostiti hrvatske, europske i američke orguljaše glazbenike. Prvi je na programu koncert Hvalimire Bledšnajder, 12. srpnja, posvećen mo. Anđelku Klobučaru, a kojim će se obilježiti i 40 godina umjetničkog rada orguljašice H. Bledšnajder. Ulaz na koncerte je slobodan!
vrijeme: 12.07.2012.
mjesto: Zagreb, Katedrala Marijina Uznesenja, Kaptol 31
Program:
12. srpnja / četvrtak/ 20.00
Hvalimira Bledšnajder, orgulje
S velikom zahvalnošću koncert posvećen mo. Anđelku Klobučaru i 40 godina umjetničkog rada orguljašice Hvalimire Bledšnajder
19. srpnja / četvrtak/ 20.00
Višeslav Jaklin, orgulje
Marko Prepelić, truba
02. kolovoza / četvrtak/ 20.00
Libor Dudaš, orgulje / SAD
23. kolovoza / četvrtak/ 20.00
Gedymin Grubba, orgulje / Poljska
06. rujna / četvrtak/ 20.00
Giulio Mercati, orgulje / Italija
13. rujna / četvrtak/ 20.00
Edmund Andler-Borić, orgulje
Dario Teskera, truba
20. rujna / četvrtak/ 20.00
Neven Kraljić, orgulje
27. rujna / četvrtak/ 20.00
Ivan Matarić, orgulje
O orguljama u Zagrebačkoj katedrali
Današnje orgulje u katedrali nisu prvi takav instrument. Povijest orgulja katedrale je daleka i bogata. Prve vijesti o orguljama nalazimo već u 15. i 16. st. Nabavio ih je biskup Osvald, a već u 16. st. popravljao ih je A. Flauenstein. Katedralni orguljaš G. Štrukl podrijetlom iz Štajerske gradi godine 1647. novi instrument s trinaest registara. Već negdje oko 1690. godine ljubljanski orguljar I. Faller pregrađuje i povećava orgulje u kojima se očituje utjecaj južnonjemačke i talijanske orguljarske tradicije. Nakon toga dugo ne znamo ništa pouzdano što se zbiva s orguljama u katedrali sve do 1834. godine. Te godine u katedralu stiže novi do tad najveći instrument u Hrvatskoj mađarskog graditelja F. Fochta. No, zbog pogrešaka u konstrukciji ubrzo su prodane crkvi u Pregradi. Bile su to tromanualne orgulje s četrdesetak registara. I danas se još nalaze u Pregradi u prilično slabom stanju. Godine 1852. Kaptol naručuje orgulje kod ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwigsburga s četiri manuala, pedalom i pedeset registara. Postavljene su jako brzo već 1855. Ono što je iznimno bitno da je tvrtka Walcker u to vrijeme bila poznata u cijelom svijetu i iznimno cijenjena, a njene velike orgulje su tad stajale već u crkvama u Hamburgu, Ulmu, Bostonu i one najveće u Rigi. Ove zagrebačke orgulje ubrajaju se među pet najvrjednijih ostvarenja spomenute tvrtke. Nakon potresa 1880. godine i one su teško stradale , te su u periodu koji je dolazio bile izložene učestalim raznim intervencijama kojekakvih orguljaških majstora. Sve do 1912. godine kad sve te prilično loše intervencije uklanja tvrtka Walcker koja ih je i gradila, te ih i modernizira. Posljednji veći restauratorski zahvat na njima bio je 1978.godine.
Orgulje zagrebačke katedrale spadaju u red koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih osobina sa 6068 svirala, te sedamdeset osam registara i četiri manuala. Instrument je to na kom je moguće izvoditi doslovno svu orguljašku literaturu od stare glazbe pa sve do najsuvremenijih skladbi. Kako za solističke koncerte sjajan je i za komorno muziciranje. Smatraju se vrhunskim dostignućem orguljarskog umijeća. Najveće su to orgulje u Zagrebu i u Republici Hrvatskoj. Danas su u Europi i svijetu jedne od najvećih. Smatra ih se među deset najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu. Svirale su smještene u monumentalno neogotičko kućište koje se izvrsno uklopilo u prostor katedrale. Tko je bio graditelj kućišta ostala je nepoznanica. Ali mora se priznati da je taj arhitektonski monumentalni instrument izvrsno utopljen u prostor svojom raskošnom dekoracijom koja obiluje stupićima, konzolama, fijalama i filigranski izvedenom ornamentikom. Spomenik su kulture nulte kategorije, registrirane pri Ministarstvu kulture RH kao zaštićeno kulturno dobro. (mr. art. Edmund Andler-Borić, ravnatelj festivala)
Festival se održava uz potporu gradskog ureda za kulturu Zagreb i podršku Zagrebačke nadbiskupije i Uprave katedrale. Sponzori su Talijanski kulturni institut Zagreb i Veleposlanstvo Republike Poljske.
