U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u četvrtak, 1. prosinca, u 19 sati, otvara se izložba sakralnih motiva slikara Mirka Račkog (1879. – 1982.) Izložba ostaje otvorena do 8. siječnja.
vrijeme: 01.12.2011. 19,00
mjesto: Split: Dom OSRH Poljud
Riječ je o tri monumentalna ulja na platnu s prikazima Raspeća, Uskrsnuća i Poklonstva triju kraljeva iz 1926. godine i čak 68 crteža-studija za oslik župne crkve Svetih Petra i Pavla, koji su nastajali od 1938. do 1940. godine.
Umjetnička galerije Dubrovnik otkupila je ova djela sakralnih motiva velikog hrvatskog slikara Mirka Račkoga 1983. godine od gospodina Jurja Tarnika, dugogodišnjeg prijatelja, naručitelja i mecene umjetnika. Zbog izrazito velikih dimenzija, ove su se umjetnine rijetko izlagale, te je činjenica da se u Dubrovniku nalaze neka od ključnih djela religiozne dionice slikarstva Mirka Račkog još uvijek malo poznata kulturnoj javnosti. Uz pripremne crteže, izložit će se i fotografije sadašnjeg stanja oslika osječke crkve Svetih Petra i Pavla u Osijeku, čime će se posjetiteljima dati mogućnost komparacije i uvida u procesualnost rada kod takvih obimnih slikarskih zahvata.
Gotovo cijeli sakralni opus Mirka Račkog zapravo pripada onom dijelu njegova stvaralaštva koje je manje zanimalo povjesničare umjetnosti, dakle od dvadesetih godina dvadesetog stoljeća nadalje, kada umjetnik svjesno odustaje od bilo kakve vrste eksperimenta. Za razliku od njegovih simbolističkih radova koji su nastajali u prva dva desetljeća dvadesetog stoljeća, u duhovnom ozračju Beča i Münchena i u živom dosluhu s tada aktualnim težnjama, sakralna djela pokazuju svojevrsnu arhaičnu komponentu. Usprkos konvencionalnosti u obradi tematike i crtačkom/slikarskom postupku, Rački u sakralnim djelima iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik ostvaruje vrijedne i zanimljive rezultate.
Mirko Rački rođen je u Novom Marofu 1879. godine. Nakon završene Učiteljske škole u Zagrebu pohađao je privatnu umjetničku školu Heinricha Strehblowa u Beču od 1901. do 1903. godine. Na poziv Vlaha Bukovca, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu, gdje je studirao od 1903. do 1905. godine. Napušta Prag kada je morao od Bukovca prijeći drugom profesoru, te nakon kraćeg boravka u Veneciji, 1906. godine, uz preporuku Izidora Kršnjavog, odlazi u Beč na studij grafike kod Williama Ungera.
Živio je u Munchenu od 1907. do 1914. godine, a ljeta je često provodio u Rijeci Dubrovačkoj. Poslije kraćeg boravka u Rimu 1914. godine, od 1915. do 1920. godine nastanio se u Ženevi. Od 1920. godine živio je u Zagrebu, gdje je dobio novosagrađeni atelijer na Voćarskoj cesti, a od 1980. godine živi u Splitu.
Najvitalnije slikarsko razdoblje Mirka Račkoga kojim je znatno utjecao na umjetnost hrvatske moderne je ono u kojem boravi izvan domovine, ali je u neprekidnom kontaktu s Izidorom Kršnjavim i krugom umjetnika oko Ivana Meštrovića. U tom razdoblju radi djela simboličke tematike, ilustracije i slike s motivima Danteove Božanstvene komedije, po kojima je najpoznatiji široj javnosti, te djela u kojima se prepoznaje ideologizirani monumentalizam grupe Medulić, osnovane 1908. godine, čijoj je užoj jezgri pripadao.
Rački je izlagao na gotovo svim izložbama grupe Medulić, a u vrijeme Prvog svjetskog rata i neposredno nakon njega izlaže na izložbama organiziranima u Europi kao prilog političkoj realizaciji zajedničke države Slovenaca, Hrvata i Srba (Lyon, London, 1917., Ženeva, Pariz, 1918., Brighton, London, 1919.). Nakon povratka u domovinu, Rački se povlači iz politike, živi povučeno i ne priklanja se nijednom stilu u međuratnom i poratnom vremenu. Izlagao je na nizu skupnih izložbi, a samostalno je izlagao u Zagrebu (1921., 1922., 1923., 1926., 1928., 1934., 1958., 1969., 1979.), Varaždinu (1922.), Bjelovaru (1924.), Osijeku (1930.) i Beogradu (1936.). Retrospektivna izložba priređena mu je u Zagrebu 1970. godine. Umro je u Splitu 1982. godine.
