U srijedu, 14. rujna, s početkom u 20 sati, u Galeriji Matice hrvatske u zagrebu, otvara se izložba Mie Orsag pod nazivom 'Cenzura/Vandalizam?'. Izložba ostaje otvorena do 28. rujna.
vrijeme: 14.09.2016. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija Matice hrvatske, Ul. Matice Hrvatske 2
Prije otprilike pola godine u galeriji Bačva u sastavu HDLU-a održana je skupna međunarodna multimedijalna izložba 'Društvo spektakla – kritika samospektaklizacije'. Kako je već i sam naziv nedvosmisleno sugerirao, kustosi izložbe pokušali su posredovanjem radova nekih suvremenih likovnih umjetnika propitati i kritički se osvrnuti na jedan od zacijelo najutjecajnijih fenomena što obilježavaju današnje ekstremno potrošačko društvo.
Među izlošcima nalazio se i rad Hrvatski proizvod naše poznate performerice Vlaste Delimar. Autoričina ideja bila je istodobno jednostavna i lucidna, sastojala se od ukazivanja na hrvatske suvremene umjetnike, a samim time i na njihovu umjetnost, kao na vrhunske domaće proizvode što itekako zaslužuju promociju u smislu javnoga oglašavanja. Najprikladniji vizualni medij za realizaciju takve ideje jest plakat, pa će Vlasta dati otisnuti seriju na kojoj osobno predstavlja neke od umjetnika kojih stvaralaštvo osobito cijeni. Umjetnica, dakako, ostaje dosljedna u svojem prepoznatljivom vizualnom izričaju te se na tim plakatima fotografira bez odjeće, a to isto učinili su neki među njezinim kolegicama i kolegama.
Ovako koncipirani plakati bili su izvješeni u galeriji, ali i na oglasnom stupu na zagrebačkom Zrinjevcu. Umjetnica je na taj način uspostavila svojevrsnu sinergiju između dvije vrste javnih prostora: galerije i trga. Ona je, dakle, posegnula za klasičnom marketinškom strategijom reklamiranja, ali uz jednu važnu razliku. Za razliku od agresivnih reklama kojima smo svakodnevno izloženi, Vlastine reklame nisu laskale, zavodile ni lagale. One su progovarale i informirale o istini, baš kao što je bilo istinito i njeno nago tijelo što se na njima pojavljivalo. cenzurom.
Nakon pritužbi nekih (malo)građana, plakati su – zbog navodnog širenja nemorala – sa Zrinjevca morali biti uklonjeni. Divovski golišavi plakati za, primjerice, donje rublje, ili pak prizori manekenke koja se sladi Coca-Colom iz boce na perverzno asocijativan način očito nikomu ne smetaju, dok će umjetnički čin što poseže za marketinškim obrascima potaknuti negodovanja i cenzuru. A cenzuriranje umjetnosti obično je oblik vandalizma.
Sudbina Vlastina projekta poslužit će Miji Orsag kao neposredna inspiracija za problemsku i istodobno duhovitu umjetničku reinterpretaciju. Ona je, naime, odlučila flomasterom “odjenuti” likove Vlaste i njezinih nagih kolegica i kolega, čime je otvorila i neka gotovo pa filozofska pitanja. Ponajprije, izvorni čin cenzure i vandalizma izokrenula je u stvaralački i na duhovit način iskazan kritički intoniran postupak. Riječ je o svojevrsnoj parafrazi postupka što ga je, po napucima Tridentskog koncila, slikar Daniele da Volterra proveo nad genitalijama likova u Michelangelovu Posljednjem sudu. Nadalje, Mia na određeni način izokreće izvornu situaciju – u kojoj je nagost u galeriji Bačva “preživjela” za razliku od one na Zrinjevcu – jer se ovoga puta “cenzura” provodi u galerijskom prostoru, a ne više na trgu. I napokon, umjetnica se na zanimljiv način poigrava medijem plakata jer, zapravo, uz pomoć fotografa Igora Jurana kreira posve nove plakate/fotografije na kojima su vidljivi izvorni plakati, ali se bilježi i proces njihova “cenzuriranja”.
Plakati/fotografije Mije Orsag ne informiraju nas o nekom proizvodu, već o njegovu nastanku. U ovom slučaju umjetničkom djelu. Ili ipak činu cenzure i vandalizma? Izazovi umjetničkog stvaranja nerijetko se skrivaju upravo u izvlačenju kreativne energije iz paradoksalnih situacija. Plakati Vlaste Delimar na Zrinjevcu bili su svojevrsni test za javnost. Mia Orsag svojim se pak plakatima/fotografijama duhovito referirala na njegov – nažalost očekivan – ishod.
