Marin Držić: Komedije od Pometa, priredio Matko Sršen

 
Komedije od Pometa, glavno djelo najboljeg hrvatskog komediografa Marina Držića (1508-1567), objavljuju se u ovoj knjizi prvi put, točno 460 godina nakon što su napisane. To je komediografska duologija kojoj je  Pomet prvi, a Dundo Maroje drugi dio. O tome je Držić u prologu Dunda Maroja ostavio nedvojbeno svjedočanstvo ističući kako su danas izgubljeni Pomet i Dundo Maroje „sve jedna komedija“. Književna znanost a s njom i hrvatsko kazalište zanemarili su tu Držićevu tvrdnju, uzimajući Dunda Maroja kao zasebnu komediju. Iz tako nelogična stava, koji ne uvažava činjenice Držićeva teksta, novija jednako kao i suvremena držićologija izvlače još manje logičan zaključak: od izgubljene komedije Pomet nije nam se sačuvalo ništa osim naslova.

Tko god je ikada čitao ili gledao Dunda Maroja može se lako uvjeriti kako su u njemu sačuvana gotovo sva lica iz tobože potpuno izgubljene komedije Pomet, njihov osobit diskurs, kao i brojne reminiscencije na situacije iz prvoga dijela te Držićeve „sve jedne komedije“, što je autorova oznaka za komediografsku duologiju. Neće dakle biti istina da o komediji Pomet ne znamo ništa nego naslov, kad nam je sačuvan gotovo cijeli njezin drugi dio.

Zahvaljujući tome što nam je veći dio Komedija od Pometa sačuvan, bilo je moguće nadopuniti izgubljeni završetak Dunda Maroja (Mihovil Kombol, 1955) i rekonstruirati prvi dio, izgubljenu komediju Pomet (Matko Sršen, 1999).

Kombolov rekonstrukcijski pristup (u praksi suprotstavljen Fotezovu ili reskripcijskom pristupu) zastupali su ponajbolji hrvatski kazališni redatelji: Branko Gavella, Kosta Spaić i Mladen Škiljan. Književna znanost, međutim, ni danas  ne prihvaća takav pristup.

Uz prvo objavljivanje duologije s nužnim rekonstrukcijama izgubljenih dijelova, u ovoj knjizi osobito smo se potrudili oko komentara obogaćenih novim teatrološkim spoznajama te oko ispravaka ponekih krupnijih i mnogih manjih pogrešaka u dosadašnjim izdanjima Dunda Maroja, osobito onih u scenama s rimskim gostioničarima. U uvodnoj studiji „Držićeve Komedije od Pometa“ pokušali smo dokazati kako je naš najbolji komediograf bio i tvorcem prvog profesionalnog kazališta na ovoj obali Jadrana (Pomet-teatar, 1548-1551) i da je upravo Pomet-paradigma važan ključ za čitanje i tumačenje cjeline Držićeva opusa. A iznad svega, nastojali smo obrazložiti kako je rekonstrukcijski pristup – s obzirom na visok stupanj okrnjenosti Držićeva djela – ne samo poželjan nego i neophodan. (Jesenski i Turk)