Mantalni sklop: Mirjana Vodopija - Miroslav Šutej

Poveznica ovo dvoje umjetnika nije samo činjenica što je Mirjana Vodopija diplomirala u klasi prof. Miroslava Šuteja, već prvenstveno sličnost u pristupu likovnom djelu. Oboje u svoje individualne umjetničke postupke, koji finalno nemaju mnogo toga bliskog, kreću od crteža i grafičkih razmišljanja, a zajedničko im je što, svaki na svoj način, žele izaći iz plošnosti koje takvo metijersko polazište nameće.

Sklonost optičkim efektima, pokretu, te u konačnici traženje treće dimenzije karakteristično je za ovo dvoje umjetnika. Njihova umjetnička istraživanja specifična su za vrijeme u kojem nastaju, te je zanimljivo komparirati medijski aspekt njihovih radova, odnosno koliko tehnologija utječe na realizaciju sličnih ideja. Oboje umjetnika izuzetno su maštoviti i crtački vješti što se kod Vodopije dodatno ispoljava kroz evidentno senzibilan, gotovo ženski rafirman artefakata, a u Šuteja izuzetnom autorskom sugestijom kojom promatrača uvlači u prostor svog rada tražeći njegovo aktivno sudjelovanje u umjetničkom procesu. Iako su različitosti u ovih umjetnika evidentne, prirodnom se nameće komparacija kako se slična ideja manifestira u relaciji s vremenom u kojem nastaje, a u skladu s time i koliko inovativnosti u sebi nosi.   

Ciklus, nastao po inicijalnoj ideji g. Elvire Kranjčar, voditeljice galerije, autorski je osmislio i realizirao Mladen Lučić, koji ovu koncepciju nastavlja i ove godine te će po principu sličnosti u razmišljanju i provedbi, ne nužno likovnih ideja (mentalni sklop), sučeliti deset umjetničkih parova. Iz teksta Mladena Lučić

Miroslav Šutej rođen je 29. travnja 1936. godine u Dugoj Resi. Školovao se na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a 1956. godine u istom se gradu upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je diplomirao 1961., u klasi prof. M. Detonija u prvoj generaciji studenata grafike.  U razdoblju od 1961. do 1963. godine suradnik je majstorske radionice Krste Hegedušića. 1963. godine sudjeluje na 3. biennalu mladih u Parizu gdje osvaja Grand-prix  za slikarstvo, a ta mu nagrada omogućuje boravak u Parizu od 1964. do 1965. godine. Od 1978. do 2005. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a predavao je i na Akademiji u Širokom brijegu. Bavio se scenografijom, likovnim projektiranjem interijera te grafičkim oblikovanjem. Dizajnirao je hrvatski grb, novčanice i prvi dres hrvatske nogometne reprezentacije.

Živio je i radio u Zagrebu, Kutini, a od 1968. i u Motovunu, gdje je osnovana Fundacija Miroslava Šuteja otvorena 19. prosinca 2012. godine. O Šutejevu djelu pisali su vodeći hrvatski i inozemni likovni kritičari te mu je izdano nekoliko monografija i snimljeno više filmova. Šutej je priredio velik broj samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Njegovi radovi nalaze se u vodećim hrvatskim i svjetskim galerijama i muzejima, kao što su londonski Tate i MOMA u New Yorku,. Posljednju retrospektivnu izložbu priredio je u Kabinetu grafike HAZU-a i u Domu hrvatskih likovnih umjetnika 1996, a velika posthumna retrospektiva bila je postavljena u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti 2015.godine. Miroslav Šutej umro je 13. svibnja 2005. godine u Krapinskim Toplicama.
 
Mirjana Vodopija rođena je 1963. godine u Zagrebu. Diplomirala je 1987. godine na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Od 1985. do danas ostvarila je 30 samostalnih izložbi i sudjelovala na dvjestotinjak skupnih izložbi ili kustoskih koncepcija u zemlji i inozemstvu te na više međunarodnih rezidencijalnih projekata. Dobitnica je brojnih likovnih nagrada nacionalnog i međunarodnog karaktera. Djela su joj uvrštena u zbirke važnijih hrvatskih muzeja i galerija, kao i u druge muzejske i privatne zbirke.
O njezinom su radu pisali povjesničari i teoretičari umjetnosti – u knjigama, domaćim i inozemnim stručnim i umjetničkim časopisima, a monografija s tekstom Branka Franceschija objavljena je 2004. godine u izdanju Frakture, Zagreb. Od 1987. godine kao vanjski suradnik Hrvatske radiotelevizije radi kao autorica scenografija, špica, jinglova, ilustracija i vizualnih identiteta emisija u njihovoj produkciji. Od 1987. do 2007. djeluje kao samostalna umjetnica, a od 2007. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, trenutno u zvanju izvanredne profesorice.