Predstava 'Latinovicz, povratak' kazališne udruge Kufer, nastala u suradnji s Eurokazom i Muzejom suvremene umjetnosti, premijerno će biti izvedena 7. veljače, u 20 sati, u Dvorani Gorgona MSU-a. Ovom se suradnjom nastavlja serija projekata izvedbenih umjetnosti (Via Nova –Via MSU, Brice Leroux), koji za polazišnu točku uzimaju likovna djela iz zbirki MSU-a te ih stavljaju u novi značenjski kontekst.
vrijeme: 07.02.2012. 20 h
mjesto: Zagreb, MSU, Dvorana Gorgona, Avenija Dubrovnik 17
Ostale izvedbe: 6. i 9. veljače, u 20 sati, Dvorana Gorgona, MSU
prilagodba romana i režija: Mladen Vukić
igraju: Hrvoje Klobučar, Vesna Tominac Matačić, Tomislav Martić, Milica Manojlović i Slavko Juraga
kostimi: Irena Sušac
suradnica za pokret: Ljiljana Zagorac
oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
izrada scenografije: Sven Stilinović
tehnička podrška: Tomislav Božić – svjetlo; Andrej Božić – scena
grafičko oblikovanje: Jadran Boban
Predstava je ostvarena uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba
Sliku Josipa Seissela (1904.-1987.), 'Pafama' (1922.), prvu apstraktnu kompoziciju hrvatske moderne umjetnosti konstruiranu na postulatima suprematizma Kazimira Maljeviča, redatelj Mladen Vukić suprotstavlja razmišljanjima Miroslava Krleže o boji i formi iz romana 'Povratak Filipa Latinovicza' (1932). Namjera je, uz distancu od osamdesetak godina, Krležin roman, postaviti pred elementarnost teatra riječi i teatra slike.
Zadržana je monološka struktura Krležinog romana i unutarnje propitivanje protagonista. Drugi interpretativni nivo pak polemizira s Krležom. Naposljetku, mnoga se Latinoviczeva promišljanja dotiču postimpresionističko-fovističkog slikarstva. Premda se Krležin likovni konzervativizam izjašnjava protiv apstrakcije i u kontrapunktu je sa Seisselovom slikom, u ovoj predstavi blijedi i daje prednost zaigranosti umjetnika. Općem ugođaju malodušnosti i moralne dekadencije u romanu suprotstavlja se emocionalnost u kojoj se likovi čvrsto isprepliću. Sam je autor mnogo poslije dao nove mogućnosti interpretacije odnosa likova u romanu: '[...] po mom uvjerenju, ni Bobočka, ni Kyriales nisu ništa manje važni ili manje zanimljivi od Filipa. On je u romanu ispao (prividno) kao glavno lice, i to ponajviše isključivo samo zbog naslova, a da je Bobočka Filipu kao lice nesumnjivo ravnopravni partner, da njen roman sa Baločanskim predstavlja jedan od glavnih motiva za razvoj dramskih odnosa nadasve važan, to ne treba naročito naglasiti.' (Krleža, 1970.)
Scenografsko rješenje u dodiru je s hrvatskom likovnom avangardom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, i u jasnoj je opreci s Latinoviczevim (Krležinim) razmišljanjima o boji i formi.
MSU
