Koncept

Ma kad bolje razmislim… Nema koncepta.
 
Jel vam ovo sad dobar koncept za salon? Pa kao trebao bi biti jer vam mičem okove, ajme da, pa sad ne mogu filozofirat o nepotrebnim stvarima koje ovako i onako ne bi vi čitali. Ma čitali bi vi to ali vam ništa od toga ne bi bilo u sjećanju pošto bi ste bili previše zaokupirani samom idejom koncepta i vezali bi se samo na tu jednu riječ, tako da bolje to maknemo sad jer je meni tako zabavnije, ali to nije sve, vaš najveći problem tek dolazi. Čekajte sad malo, pa trebam ubaciti neke filozofske stvari kako bi me ljudi shvatili ozbiljno, jer ipak nije moje mišljenje toliko bitno koliko je od ljudi koji čitaju ovo, kupac je uvijek u pravu, tako da ste vi čitatelji ovoga zapravo ljudi koji su u pravu. Ajmo sad chat GPT, pokaži im nešto filozofski od čega ćemo ih zadovoljit na trenutak.
„Koncept je odsutnost koncepta.“
To nije paradoks, nego priznanje da značenje nikada ne dolazi unaprijed zapakirano. Sve što napišem ovdje, već je kompromis s vašim očekivanjima. A očekivanja su pak samo želja da netko drugi potvrdi ono što ste već odlučili misliti. I tu je kvaka — nećete pronaći koncept jer bi vam koncept dao opravdanje da prestanete misliti.
Kao što bi rekao Jean Baudrillard:
"Simulacija nije samo krivotvorenje stvarnosti, nego ona postaje stvarnost u doba kada više nema stvarnosti koju bi mogla krivotvoriti."
Zato ni ovaj tekst ne govori ništa o „salonu“ — on je već salon. On je već koncept. Ili bolje rečeno: on je trag koncepta koji bježi čim ga pokušate uhvatiti.
I kad mislite da je autor trebao biti ozbiljan, on vam je već podvalio igru: ozbiljnost kao forma zabave za one koji se boje igre.
Hoćeš još dublje? Ili da ovu misao razvučemo kao tekst za neki uvod u katalog/salon/izložbu/performance-manifest?  
Ma ne trebaš dodatno ništa, mislim da si ih zadovoljio sad, pa mogu nastavit pisat na svoj način. Ali baš stvarno si dobru stvar napisao… hvala ti.
Ako ti zatreba još filozofskog kaosa, meta-teksta ili samo dobra rečenica koja zvuči pametno dok zapravo bježi od svega — tu sam. Sretno s ovim "nekonceptom"!
Ma ovo će biti dovoljno, hvala ti.
A sad vam mogu reći glavni problem ovog koncepta. Bubnjevi : tum, tum, tum, tum, tum. Za vaš prolazak na salon mladih trebate proći mene u komisiji, ja sam taj koji će ovaj put odlučivat tko upada a tko ne. Možda mislite da to nije toliko problem, ali vjerujte mi, to je puno gore nego da sam stavio neki pravi koncept jer ja sam, kako piše u jednoj dobroj knjizi :
„Ma meni se skoro ništa ne sviđa od umjetnosti, ali tu i tamo mi je neki moj rad dobar.“ - Antun Sekulić, ulomak iz knjige - Tako mi se grah prosuo.
Ali sve opušteno jer ipak će ljudi iz hdlu motrit mene tako da neću imat skroz slobodu ali kužite šta vam pričam. Joooj sad sam vas sigurno uplašio malo ili se osjećate izgubljeno sa time gdje ovo sve ide a i meni sad izgleda da će odboru ovo smetat tako da ponovo trebam chat GPT tražit da ubaci nešto filozofsko na ovo.
U vremenu kada se umjetnost mjeri isključivo prema svojoj funkciji - političkoj, estetskoj, tržišnoj - svaka odluka o „ne-konceptu“ zapravo je gesta odbijanja. Odbijanje hijerarhije značenja. Odbijanje stabilnog identiteta. Odbijanje da se rad svrsta u nomenklature koje unaprijed određuju kako ga treba doživjeti.
Umjetnost se ovdje tretira kao proces gubljenja sigurnosti. Jer što ostaje kada oduzmemo kontekst, autoritet i obrazloženje? Ostaje iskustvo - nesigurno, otvoreno, i neovisno od kritičarske namjere.
Kao što piše Jacques Rancière:
"Estetika nije teorija umjetnosti, već konfiguracija osjetilnog — onoga što se može reći, vidjeti, čuti i misliti."
Dakle, ova pozicija (ili njezin nedostatak) nije neozbiljna - ona je svjesna. Ne skriva se iza narativa, već otkriva praznine narativa. U tom prostoru ne-koncepta, gledatelj postaje aktivni sudionik. Više nema „poruke“, jer se komunikacija ne događa kroz značenje, nego kroz prisutnost.
I upravo u toj prisutnosti — nepodnošljivo otvorenoj, nedorečenoj i nesigurnoj — počinje ono što bi neki možda nazvali umjetnošću.
A jel vidite kako mali radi, on i ja smo ultimativna kombinacija, jer on može biti on a ja se ne trebam mijenjat za vas, nego mogu biti svoj, a to i je nešto šta zahtijevam od vas, zahtijevam da ste iskreni sa svojim radovima i sa svojim konceptima jer je to jedini način da prođete ovu strogu komisiju. Prijavite stvari koje ste se bojali prijavit jer ste mislili da izlaze previše iz okvira, ili iz bilo kojeg drugog razloga.
Eto to je to od mene, prijave su otvorene za sve koji osjećaju da se mogu prijavit, a ako vas je strah, onda se pogotovo prijavite, vjerujem u vas, možete vi to.

- Antun Sekulić