Josip Kaniža: '8971'

Grafitna olovka 8971
(Igor Loinjak)

Razmišljajući o obrascu kojim pristupiti pisanju o djelu Josipa Kaniže u najužem sam izboru imao sljedeća dva načina. Prvi je model uključivao zapis o dosadašnjem radu Josipa Kaniže u kojem bi se tek nakon detaljnijeg upoznavanja posjetitelja i čitatelja ovog predgovorničkog teksta (koji konačno ne pred-govori verbalnom, nego vizualnom govoru pa je shodno tome obvezan služiti se drugim pred-govorničkim strategijama) trebalo osvrnuti na njegovo najnovije djelo. U drugoj bi se vrsti zapisa, koji je također legitiman i opravdan, pisalo samo i isključivo o Kanižinu desetmetarskom crtežu izloženom na ovoj izložbi pod nazivom „8971“ u Galeriji Waldinger budući da je on uk(a)l(u/o)pljen u ideju jedinstvenosti rada, djela i umjetnika koja bi se mogla slikovito opisati kao „jedan rad – jedan umjetnik – jedan prostor“. Mišljenja sam kako je gradnja, oblikovanje i konačno zauzimanje određene umjetničke strategije (ili likovne poetike) dugotrajan proces kroz koji prolazeći mladi umjetnik ne oblikuje samo svoju likovnu poetiku, nego i samoga sebe čime njih dvoje postaju nedjeljivi suputnici i tako... dok ih smrt ne rastavi. Nerijetko sam sklon parafrazirati Fichteovu izjavu s poleđine Kalinove „Povijesti filozofije“ koja me oborila na prvo čitanje. „Kakva se filozofija odabire“, pisat će Fichte, „zavisi od toga kakav je tko čovjek, jer filozofski sustav nije komad pokućstva koji se može odložiti ili prihvatiti kako nam je po volji, nego je oduhovljen dušom čovjekovom koji je ima.“ Siguran sam da bih bio isuviše rigorozan kada bih tvrdio da umjetnik odabire svoju umjetničku strategiju ili likovnu poetiku ovisno o tome kakav je čovjek. Međutim, kada kažem da strategija ili poetika umjetnikova nisu komad pokućstva koji je tek tako lako odbaciti, mislim prije svega kako umjetnik kada i mijenja nešto u svom radu nikada ne može radikalno nadići svoje umjetničke postavke proizašle iz njegova umjetničkog habitusa – koji je opet rezultat (dugo)trajnoga bildunga. Koliko je put Kanižina umjetničkoga sazrijevanja bio kratak, toliko je dosljednost njegove poetike duga i nadasve postojana. Iz toga ću razloga u nastavku teksta preplesti oba načina pisanja o Kanižinu djelu jer protkanost njegovih ranijih djela i ovog najnovijeg potvrđuje njihovu neodjeljivost... Opširnije >>>