Izložba Velimira Ivezića 'Eskapizam'

Ivezić izlaže dvadesetak skulptura tehnici polikromirane drvene plastike, a ovo je druga samostalna izložba članova HDLU-a Varaždin u ovoj godini postavljena u Galeriji HDLU.
Izložbu otvara autorica predgovora i kataloga, povjesničarka umjetnosti viša kustosica Draženka Jalšić Ernečić.

Eskapizam kao stil u umjetnosti prema nekim je likovnim kritičarima najviši oblik umjetničke forme. Iako suvremena kritika češće hvali umjetnička djela koja su angažirana, provokativna i uznemirujuća, postoji ona druga strana medalje u kojoj konzumenti umjetnosti žele uživati u ljepoti, hraniti oko i dušu. U tom podvojenom, na trenutke gotovo bipolarno kontekstu suvremene umjetničke prakse, Velimir Ivezić stvara polikromiranu drvenu plastiku koja je apstraktna i asocijativna, a u svojoj poetici posjeduje auru nadrealnog i simboličnog. Ivezićeva skulptura igra je genijalnog uma koji isprepliće ezoteriju i eskapizam. Njegova ezoterija duboko je filozofska, ispunjena vidljivim i nevidljivim značenjima u kojima vrijede spoznaje i pravila koje je uspostavio sâm umjetnik. To su tajne koje su dostupne umu upućenog i privilegiranog (odabranog) pojedinca, podrazumijevaju interakciju i intelektualnu igru u kojoj umjetnik otkriva svu slojevitost života umjetnosti. Najčišći impulsi koji ‘dolaze kao faktori slobode’ posljedica su duboko usađene potrebe za izražavanjem vlastitog bića, pri čemu je eskapizam kao izbjegavanje neugodnog, dosadnog, napornog ili banalnog aspekta svakodnevice Ivezićev najosobniji odabir. Serijom polikromiranih i pozlaćenih drvenih skulptura iz ciklusa ‘Eskapizam’ (2016 – 2017) Velimir Ivezić promišlja i oblikuje kiparsku formu kojom ne podilazi trendovima, tržištu ili likovnim kritičarima suvremene umjetnosti.
 
Pojam eskapizma u radu Velimira Ivezića nema uobičajenu negativnu konotaciju, naprotiv, sugerira pozitivno nastojanje pojedinca i potragu za dobrim rješenjima koja mogu zadovoljiti tijelo i dušu. Svaka sugestija nezadovoljstva i nespremnosti na kompromise s ostatkom svijeta zapravo je površna. Ivezićev eskapizam pripada onom obliku bijega koji je sklon preispitivanju i traganju. Autor traži nove izazove u kojem je proces umjetničkog stvaranja potraga za vlastitim bićem koje iz mašte transponira u stvarnost. Pozitivni eskapizam zapravo je potraga za boljim svijetom (svjetovima) koji odražavaju mjerilo vlastite imaginacije i unutarnjeg moranja. Sigmund Freud smatrao je kako mašta kao neophodni dio eskapizma ispunjava praznine, odnosno nadilazi brige ili strahove izazvane svakodnevicom. Upravo se na taj način Velimir Ivezić vlastitom maštom buni protiv diskrepancije između čovjeka i društva, pojedinca i mase, javnog i privatnog života. Eskapizam kao bijeg od svakodnevice umjetnički je stav i način u kojem Ivezić odbija sudjelovati u svijetu tisuću bjesova, tuga i strahova, a kao odgovor stvara svijet po mjeri vlastitog uma i duše. Bez obzira da li se radilo o projektiranju i oblikovanju vlastitog životnog prostora kao što je kuća Ivezić, ili oblikovanju serije polikromiranih i pozlaćenih drvenih skulptura, cilj Velimira Ivezića zapravo je potraga za idealnim svijetom u kojem umjetnik – pojedinac – čovjek posjeduje kontrolu nad vlastitim mislima, stavovima i odlukama.
 
Velimir Ivezić napušta stvarnost i odlazi u ljepotu oblika, uranja u vlastito umijeće i znanje. Oblikovanjem prostora, proporcija i forme bježi od neugodnih misli, loših emocija i paranoja. Proces umjetničkog stvaranja postaje osobna mentalna vježba u kojoj autor podiže vlastiti duh tako što se isključuje od problema koji ga okružuju. Istovremeno se uključuje na drugoj emotivnoj razni koja nije izbjegavanje stvarnosti, već aktivno stvaranje nove, na trenutak pomaknute i drugačije, no u potpunosti uravnotežene sa samim sobom. Naglasak na privatno, osobno i intimno odlike su koje kao autor odabire svojim eskapističkim stavom. Ovakav način bijega obnavljanje je životne energije, jačanje duše i oblikovanje vlastitog stvarnog svijeta. Sve zapravo, ovisi o perspektivi i načinu gledanja. Velimir Ivezić u svojim svijetu ljepote oblika, postavlja vlastita pravila i propisuje metode koje su njegov tajni put prema novom ili humanijem društvu. Na tom putu uspijeva ono što uspijeva samo odabranima: svojim eskapističkim stavom pronalazi put u vlastitu stvarnost u kojoj se suočava s problemima, strahovima i pitanjima, radeći ono što ga čini sretnim. Na razini odnosa među svjetovima, svakodnevnog svijeta koji ga okružuje i umjetničkog svijeta kojeg promišlja, Velimir Ivezić u ezoteriji vidljivog i nevidljivog odražava sva svoja iskustva. Ivezić postiže novu duhovnu razinu, metafizičku spoznaju u kojoj promišljanjem oblika i fizičkim oblikovanje skulpture nalazi unutarnje prosvjetljenje i zadovoljstvo. Pritom nam, diskretno otkriva vlastitu filozofiju skrivenu od neupućenih, tajne nevidljivih odnosa između umjetnika i sredine koja umjetnost prihvaća kao činjenicu.
 Draženka Jalšić Ernečić
povjesničarka umjetnosti
viša kustosica