Izložba u povodu 120. obljetnice rođenja Ante Topića Mimare

Ante Topić Mimara

Obljetnice su uvijek povod da obnovimo sjećanja na djelo i životni put značajnih ličnosti. U povijesti hrvatske kulture takvu pažnju nepobitno zaslužuje Ante Topić Mimara, kolekcionar, restaurator i slikar. Prikupljanje umjetničkih djela i stvaranje muzejske zbirke bio je njegov životni izbor. Želju da prikupljeno blago predstavi javnosti ostvario je otvaranjem muzeja u Zagrebu. Namijenio ga je, kako je sam znao reći, hrvatskom narodu i svojoj domovini. U zbirkama njegova muzeja izložena su djela europskih starih majstora, orijentalni tepisi, staklo, keramika i metalni predmeti koji svjedoče o vrijednostima europske umjetnosti i izvaneuropskih drevnih kultura. Raznolikošću svojih izložaka Muzej je znatno proširio našu spomeničku baštinu i time trajno obogatio hrvatsku kulturu.

Odluka Ante Topića Mimare o osnivanju muzeja bila je potaknuta sjećanjem na J. J. Strossmayera, koji je s istim namjerama, ali stotinjak godina prije njega, u svome povijesnom poslanju izgradnje moderne hrvatske nacije, također darovao zbirku starih majstora Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Mimara je iskazao poštovanje prema Strossmayerovu djelu obogativši njegovu Akademiji darovanu zbirku - već znatno prije osnivanja Muzeja Mimara - s 80-ak slika i skulptura europskih starih majstora.

Umjetnine iz Mimarine donacije izložene su u stalnom postavu Strossmayerove galerije starih majstora ne samo zbog njihove umjetničke vrijednosti nego i zbog poštovanja i zahvalnosti što ih donatoru Anti Topiću Mimari želimo izraziti još jedanput - u povodu 120. obljetnice njegova rođenja.

akademik Zvonko Kusić
predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti


Ante Topić Mimara – donator

Ante Topić Mimara (Korušce, 7. travnja 1898. – Zagreb, 30. siječnja 1987.), slikar, restaurator i kolekcionar, upio je umjetnost u bit svoje osobnosti prigrlivši je kao jasnu, opojnu vodilju na svim stazama svojega dugog životnog puta. Već kao dječak počeo je uočavati i spoznavati njezino sudbinsko značenje na ulicama staroga Splita i, uz riječi don Frane Bulića, u tajnama iskopina Salone. Opčinjen je njome pri susretima s prebogatim thesaurusima Rima, gdje živi nakon 1918., baš kao i u idućim godinama međuraća, koje oplemenjuje stalnim posjetima izložbama, antikvarijatima, kontaktima s uglednim stručnjacima za boravka u Parizu, Berlinu… tkajući postupno pojedine važne segmente svoje zbirke.

Čovjek začudne inteligencije, u svakom trenutku svjestan svoga jedinstvenoga i ispunjenog života, okolnosti u kojima živi i ljudi koji ga okružuju, samo rijetko spreman na kompromise, Ante Topić Mimara desetljećima je stvarao veličanstvenu zbirku, očuvanje i darovanje koje mu bijaše ciljem i poslanjem. U Zagrebu se svojim djelima pridružio istinskim velikanima – Strossmayeru, Vitezoviću i dr., koji su svojim znanjem i postupcima oplemenili živote mnogih generacija. Odmah nakon Drugoga svjetskog rata darovao je Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU zbirku slika i skulptura, njih 84 (donacija je potvrđena ugovorom iz 1967.). Ugovorom o darovanju iz 1973. postavlja temelje Muzeja Mimara, a 1986. donaciju proširuje s još tisuću djela. Nakon godina priprema Muzej Mimara otvoren je 17. srpnja 1987. na Rooseveltovu trgu 5 u Zagrebu. Tijekom protekla tri desetljeća djelovanja Muzeja fundus od 3750 djela prezentiran je kako stalnim postavom, tako i popratnim izložbama i publikacijama, potvrđujući se kao sjajno izvorište znanstvenih istraživanja i edukacije.

Obilježavajući 120. obljetnicu rođenja donatora Ante Topića Mimare izložbom 25 djela odabranih iz donacije Strossmayerovoj galeriji starih majstora u izložbenom prostoru Muzeja Mimara, ostvarujemo i jednu od temeljnih donatorovih poruka o potrebi suradnje i međusobnog poštovanja kao temelja naših života. Realizirana suradnjom naših dviju ustanova, izložba je i sjajna potvrda jednoga impozantnog života obilježenoga upornošću i znanjem koje svoj smisao nalazi upravo u ovakvome kreativnom ozračju. Ova je izložba ujedno i poticaj za ostvarivanje novih projekata suradnje te, osobito, potvrda uistinu cjeloživotne kolekcionarske strasti donatora Ante Topića Mimare.

mr. sc. Lada Ratković Bukovčan, muzejska savjetnica
ravnateljica Muzeja Mimara


Donacija Ante Topića Mimare Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU

Svaka je donacija unutar fundusa Strossmayerove galerije zanimljiva već i zbog osobnosti samih donatora, njihovih životnih priča, motiva skupljanja umjetničkih djela, kao i njihova kolekcionarskog ukusa. To se podjednako odnosi na sve donacije, počevši od inicijalne donacije biskupa Strossmayera i njegova kompleksnoga programatskog sustava nabave umjetnina putem svojih posrednika, do zbirke umjetnina našega proslavljenog violinista Zlatka Balokovića, koje odražavaju njegov kozmopolitski način življenja, kao i donacije markiza Eugènea de Piennesa, francuskog diplomata osebujnoga životopisa čija donacija evocira duh francuskoga Drugog carstva. Među te vrijedne, opsegom umjetnina veće donacije, svakako pripada i donacija Ante Topića Mimare (1898. – 1987.). Avanturizam kojim odiše njegov životni put od dalmatinskog kamenjara preko europskih metropola i marokanskog Tangera do dvorca Neuhaus nedaleko od Salzburga te tajnom obavijene okolnosti nabave umjetnina u turbulentnim vremenima neposredno nakon Drugoga svjetskog rata pridonijeli su intrigantnim medijskim spekulacijama te sumnjama u vrijednost umjetnina darovanih Strossmayerovoj galeriji.

Kao i svi donatori Galerije, i Mimara je kao osnivač svoje zbirke za boravka u Berlinu 1948. iskazao nakanu da svoje umjetnine daruje hrvatskom narodu. Kako je pokazalo vrijeme, ta je prvotna darovnica bila samo „usmena“. Trebalo je proći punih devetnaest godina prije nego što je veći dio zbirke Mimarinih umjetnina 1968. zaprimljen u Strossmayerovoj galeriji. Prvi cjelovitiji prikaz te donacije realiziran je godinu dana nakon toga, na izložbi u prostorima Strossmayerove galerije starih majstora. Neka su djela potom postupno uvrštavana u stalni postav Galerije. Raznorodna građa – od romaničke plastike iz XIII. stoljeća, slika iz gotičkog, renesansnog i baroknog razdoblja te ostvarenja iz XVIII. – XX. stoljeća gotovo svih europskih slikarskih škola – uvelike je dopunila stilske i prostorno-vremenske praznine unutar stalnog postava Strossmayerove galerije.

Cijela donacija predstavljena je, uz selektivni odabir ostalih donacija, i na izložbi Sto godina Strossmayerove galerije, održanoj 1984. u Muzejskom prostoru u Zagrebu, a nekoliko godina poslije na izložbi u Strossmayerovoj galeriji prikazan je segment francuskog slikarstva iz Mimarine donacije. Pojedina su djela tijekom svih ovih godina izlagana u sklopu raznih tematskih izložaba.

Od trenutka ulaska umjetnina u fundus Galerije njezini su se djelatnici suočili s nekim atribucijskim dvojbama pojedinih umjetničkih predmeta, posebice slika, no one su, koliko su to mogućnosti i onodobna stručna pomagala u radu kustosa dopuštali, postupno rješavana. Rad na Mimarinoj donaciji Strossmayerovoj galeriji isključivao je pitanje podrijetla umjetnina, čime se stručni djelatnici Galerije nisu bavili jer to nije pripadalo djelokrugu povjesničara umjetnosti. To stajalište Galerija je zadržala do nedavno, iako bi u „potrazi za istinom“ i podatci o nabavi djela svakako mogli pridonijeti rješavanju pitanja autorstva pojedine umjetnine. No i bez donatorovih očitovanja o podrijetlu darovanih umjetnina, za većinu njih postoje tragovi o prijašnjim vlasnicima, od naljepnica antikvarnih ili aukcijskih kuća ili radionica okvira do zapisa koji upućuju na autora, a pridonose spoznajama o povijesti slike i vrijedan su dokument pri utvrđivanju njezine provenijencije i određivanja atribucije.

Na ovoj izložbi u povodu 120. obljetnice rođenja Ante Topića Mimare predstavljeno je 25 slika iz njegove donacije Strossmayerovoj galeriji. Pronalaženje novoga komparativnog materijala, proučavanje djela pojedinih slikara u europskim galerijama, rad u arhivima u Rimu, Berlinu, Beču, Beogradu i Zagrebu, proučavanje recentne stručne literature te konzultacije sa stručnjacima iz inozemstva – sve je to rezultiralo novim atribucijskim rješenjima i pomacima vezanima za ta djela iz Mimarine donacije. To, dakako, nije umanjilo značaj umjetnina. Naprotiv, novo vrednovanje i različiti stupnjevi atribucijskih aspekata više govore u prilog autentičnosti djela od isključivog određivanja autorstva, kada za to ne postoje odgovarajuće reference.

Konačno, istraživanja i izučavanja akvizicija biskupa Strossmayera pokazala su tijekom vremena kako atribucije pojedinih djela nisu bile sasvim precizne, premda njihova metierska i likovna vrijednost nije bila upitna.

Tako su u ovom recentnom znanstveno i stručno obrađenom segmentu donacije Ante Topića Mimare Strossmayerovoj galeriji starih majstora za radove talijanskih, nizozemskih, i francuskih majstora te majstora drugih škola utvrđene nove činjenice, što, dakako, nije dovršen proces jer će rad na umjetninama iz donacije i u daljnjim istraživanjima, poglavito u sklopu međunarodnog projekta Transfer of Cultural Objects in the Alpe Adria Region in the 20th Century (TransCultAA, www.transcultaa.eu), koji je dijelom posvećen i istraživanju Mimarine zbirke, zasigurno rezultirati novim dodatnim značenjima.

Borivoj Popovčak, prof., muzejski savjetnik
upravitelj Strossmayerove galerije starih majstora HAZU

www.mimara.hr