Izložba Sandra Chie u Puli

Sandro Chia bio je krajem 1970-tih među začetnicima svjetski izuzetno značajnog povratka slikarstvu kojeg je na Biennalu u Veneciji 1980. godine, pod nazivom 'Transavangarda', inaugurirao talijanski likovni kritičar Achille Bonito Oliva, Osnivači jednog od najznačajnijih likovnih pravaca suvremene umjetnosti druge polovice proteklog stoljeća osim Sandra Chie bili su još Mimmo Paladino, Francesco Clemente, Enzo Cucchi i Nicola De Maria.

Izložbu čini 12 monumentalnih skulptura 'kineskih ratnika', 12 portreta (ulje na platnu), 21 monotipija, 25 slikarski obrađenih fotografija, 20 fotografija te 25 grafika sve vezano uz temu «kineskih ratnika». Radovi su nastajali u rasponu od 2000 - 2010. godine, a tema je propitivana i rađena u medijima skulpture, slikarstva, fotografije i grafike.


..U periodu nastanka i punog razvoja ideja i slikarskih praksi Transavangarde, Chia je tvorac niza ključnih slika ovog umjetničkog shvaćanja, ujedno i kapitalnih slika unutar vlastitog opusa, kao što su Cane italiano, 1979, Fumatore con guanto giallo, 1980, Sinfonia incompiuta, 1980, Coniglio per pranzo, 1981, Volto scandaloso, 1981, Succeso al caffé Tintoretto, 1981, Pescatore d'aqua, 1981, i dr. Spominjući brojne povijesne reference vidljive ili nagoviještene u slikarstvu Chie, Bonito Oliva navodi Cezannea, Chagalla, Picassa, Picabiu, De Chirica, futurističkog i metafizičkog Carraa; k tome Renato Barilli pridodaje Scipionea i Sassua.
..Otud bi se moglo reći da se radi o jednom 'učenom slikaru' (pittore colto), eruditu koji prebire po zalihama povijesti svjetske i talijanske moderne umjetnosti, o neomaniristu koji se zna služiti citatima, gotovo čak o jednom umjetničkom 'kleptomanu' koji u povijesnom pamćenju sve što nađe za shodno uzima bez ikakvog suzdržavanja.

..No ne samo da Chia sve to nije, nego je prije svega slikar prepunog 'zadovoljstva u slikanju', slikar imaginacije i imaginativni slikar kome sve spomenute reference ne mogu oslabiti i pomutiti uživanje u invenciji i preradi motiva, u rukovanju obilnom i gustom materijom boje, u prepuštanju slikarstvu kao mediju i jeziku koji ni u čemu drugom u umjetnosti ne može naći jednaku zamjenu. Iz predgovora Ješa Denegri

Sandro Chia rodio se 1946. u Firenci gdje je pohađao Umjetnički institut i kasnije Likovnu akademiju. Diplomirao je 1969. godine. Sedamdesetih godina, njegov rad se sve više udaljavao od konceptualne umjetnosti u korist ponovnog otkrivanja slikarskog jezika. Od rujna 1980. do kolovoza 1981. kao stipendist je boravio i stvarao u Mönchengladbachu u Njemačkoj, a zatim odlazi u New York, gdje živi više od dvadeset godina, iako često putuje između SAD-a i Italije.

Chia je bio jedan od osnivača znamenitog slikarskog pokreta Transavangarda s čijim je ostalim članovima izlagao u najpoznatiji svjetskim muzejima i galerijama.  Samostalno je izlagao na bijenalima u Parizu i Sao Paolu, kao i više puta na Venecijanskom Bijenalu. Sudjelovao je i na prestižnim kolektivnim izložbama u uglednim svjetskim muzejima.
Javnosti se također predstavio i samostalnim izložbama u: Muzeju Stedelijk u Amsterdamu (1983), Metropolitan muzej u New Yorku (1984), Berlinskim muzejima (1984, 1992), Muzeju suvremene umjetnosti u Parizu (1984), u Düsseldorfu (1984), Antwerpenu (1989), Mexico City-ju (1989), palači Medici Riccardi u Firenci (1991), Karlsruheu (1992), i Palm Springsu (1993), Vili Medici u Rimu (1995), Kraljevskoj palači u Milanu (1997), MOMA u Boca Ratonu na Floridi (1997), Gradskoj galeriji u Sieni ( 1997), Gradskoj galeriji u Trentu (2000) i Umjetničkom muzeju grada Ravenne (2000.)

Godine 2002. njegovu su retrospektivnu izložbu predstavili Narodni arheološki muzej i Palača Pitti u Firenci, a 2005. godine bila je postavljena njegova znamenita instalacija na trgu i u katedrali Sv. Augustina u Pietrasanti.

Na 53. Venecijanskom Bijenalu izlaže u talijanskom paviljonu, 2009. godine.
Cijeli predgovor pročitajte - ovdje