Otvorenje izložbe 'Portreti' Roberta Matića održat će se u utorak, 11. studenoga, u 19 sati, u Galeriji umjetnina Split. Izložba ostaje otvorena do 25. studenoga 2014.
vrijeme: 11.11.2014. 19 h
mjesto: Trogir: Katedrala sv. Lovre
Split: Katedrala sv. Duje, Tvrđava Gripe
Robert Matić rođen je 1965. u Trbounju kod Drniša. Od 1990. do 1997. boravi u Londonu, gdje pohađa i završava fotografiju na višoj školi za dizajn, na City Wesminster Collegeu. Kao fotoreporter radio je za dnevne novine Slobodna Dalmacija. Kraće vrijeme bio je nastavnik fotografije na Obrtničkoj školi Natko Nodilo u Splitu (1997.) te fotograf u splitskom Zavodu za zaštitu spomenika kulture (1998.-2000.). Od 2007. urednik je fotografije i fotograf u mjesečniku Nautica, kao i u tjedniku Vrime tijekom njegovog izlaženja 2010. Surađuje s nekoliko inozemnih magazina i većinom hrvatskih dnevnih novina, tjednika i mjesečnika te s pojedinim kulturnim institucijama. Bio je stalni suradnik Vaska Lipovca od 1998. do smrti umjetnika 2006. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti. Živi u Splitu.
Kao slobodni fotograf Robert Matić susreće se s žanrovski različitim zadacima, no posebno je naklonjen portretu. Profesionalno, ali i privatno voli fotografirati stabilne i pozitivne ličnosti profiliranih individualnosti. Često su posrijedi osobe koje su na određeni način svojim ponašanjem ili djelovanjem nekoga zadužile, bilo pojedince ili društvo u cjelini. Dakle, nužan preduvjet fotografovog kreativnog angažmana je neupitno poštivanje modela, ali i uzajamno pozitivno i kooperativno ozračje, neophodno u samom procesu fotografiranja.
Na ovim postavkama oslanja se i izložba Matićevih portreta u Galeriji umjetnina. Uz kolor fotografije zastupljeni su i crno-bijeli uradci, neki još iz vremena boravka u Londonu, gdje se kao izbjeglica iz rodnog Trbounja privremeno skrasio početkom devedesetih godina i gdje je završio fotografiju na višoj školi za dizajn, na City Wesminster Collegeu. Izloženi portreti datiraju od 1991. do recentnih, nastalih povodom spomenute izložbe. Radi se o odabiru dvadesetak portreta više-manje poznatih, ali i nepoznatih osoba, koje u pravilu zrače pozitivom, što za autora predstavlja vrlo bitnu koncepcijsku komponentu izložbe. Među portretiranima su pok. Vasko Lipovac, Ante Tomić, Duško Kečkemet, Tonči Šitin, Olinka Vištica, Željko Vukmirica, Vesna Orel, Jadranka Njerš Beresford Peirse, Igor Pjacun, Mladen Smajić Brico…
Robert Matić podjednako se dobro snalazi u eksterijeru i interijeru. Na kolor portretima često inkorporira okružje kao identifikacijsku nadopunu fotografirane osobe. S druge strane, na crno-bijelim portretima češće je usmjeren na lica. Naročita dramatika sadržana je na recentnim fotografijama na kojima su lica izvučena iz okružja dubokog crnila, u cilju vizualiziranja sukusa pojedine osobnosti. Upravo zbog nastojanja da na jednom snimku obuhvati psihofizičku kompleksnost neke osobe, Matić unaprijed planira mjesto, vrijeme i način fotografiranja. Pritom veliku pozornost posvećuje detaljima, bilo da se radi o karakterističnom osobnom predmetu portretiranog ili pak o stranom predmetu koji je uključen u kadar zbog asocijativnog i vizualnog potencijala. Vjerojatno najefektniji primjer Matićevih intervencija su anđeoska krila, kazališni rekvizit, na portretu Olinke Vištice iz 2001. Kao i spomenuta fotografija, i većina ostalih predstavljaju u biti mirne, iznutra pulsirajuće portrete visokog estetskog dometa. Zahvaljujući aktivnom i inteligentnom promišljanju u suglasju školovanog oka, Matić na portretima uspijeva zabilježiti ono nešto što nas navodi da pred njima zastanemo i posvetimo im pažnju (Iris Slade, kustosica izložbe).
