Gradska galerija Striegl najavljuje otvorenje izložbe suvremene hrvatske fotografkinje Maše Bajc pod nazivom 'Priroda stvari' u dvorištu Holandske kuće u Sisku, 21. rujna, u 18 sati. Ova izložba rezultat je suradnje Galerije Spot/Ureda za fotografiju iz Zagreba, AK galerije/Atelieri Koprivnica iz Koprivnice i Gradske galerije Striegl iz Siska.
vrijeme: 21.09.2020.
mjesto: Supetar, Brač
Kao sastavni dio ove
izložbe i suradnje na zadnji dan izložbe, 9. listopada 2020., bit će predstavljen novi broj časopisa FOTOTXT.
Riječ je o periodičkoj publikaciji Ureda za fotografiju koja donosi tekstualne i vizualne materijale sa zadaćom istraživanja, interpretacije i kontekstualiziranja umjetničkih radova u mediju fotografije. Pritom je sam medij shvaćen kao “društvena praksa – aktivna i nimalo nedužna, jer mijenja našu percepciju i utječe na razumijevanje odnosa”, a sastavni dio broja koji ćemo promovirati u Sisku bit će i opsežan intervju Sandre Križić Roban, Lane Lovrenčić, Tanje Špoljar i Alme Trauber s Mašom Bajc kojim nastojimo analizirati bitne rakurse Mašinog pristupanja ovoj izložbi, ali i pozicionirati njeno dosadašnje kretanje poljima fotografskog umjetničkog diskursa.
Odrednica ovog rada u nastajanju (2018. – 2020.) kojeg donosimo u kontekstu ove izložbe je prostor livade koja je sjecište prirodnog prostora s urbaniziranom periferijom grada.
Autorica hodajući kontinuirano istražuje livadu u susjedstvu, te ju koristi kao metaforu kako bi zabilježila odnos zajednice (kojoj pripada) prema prostoru i pejzažu. Rad se sastoji od serije fotografija i teksta.
Prema antropologiji pejzaža, ljudi osim što žive u određenom prostoru/pejzažu, žive i kroz njega: taj je pejzaž neodvojiva komponenta u njihovim društvenim i kulturnim životima. Kao što ljudi oblikuju pejzaž fizički i simbolički, on recipročno utječe na oblikovanje njihovog identiteta i međusobnih veza (prema Paola Filippucci: Landscape, Cambridge Encyclopedia of Anthropology, 2018.).
Na prostoru livade izmjenjuju se kultivirane površine polja i nasipa s divljim raslinjem i divljim životinjama, kao i divljim odlagalištima smeća. Livada koja se prostire na 2-3 km2 funkcionira poput mikrokozmosa te se koristi za šetnje, rekreaciju, poljoprivredu, ispašu, lov, sakupljanje ljekovitog bilja i sl.
Na njoj se susreću i mimoilaze različite generacije ljudi koje su je oblikovale jednako kao što je i ona oblikovala njih i njihova sjećanja. Granicu s gradom čine pruga i makadam koji vodi do groblja. Nova gradska obilaznica uskoro će proći prostorom livade. U postepenom nestajanju i sužavanju prirodnog prostora na neki se način ogledaju tendencija razvoja grada i društvene promjene.
Autorica fotografijama bilježi predmete uočene tijekom šetnji: odbačene predmete prirodnog i umjetnog porijekla, ali i prirodne pojave i mijene. Istražuje tragove i nepoznanice i svijet koji ostavlja te tragove, stvari koje se bacaju i spaljuju, stvari koje su nekad nešto značile.
Iako su fotografirani na crnoj pozadini, izmiču strogoj objektivnoj analizi i klasifikaciji, pritajeni su, ne sasvim jasnih obilježja te ih nije lako identificirati. Evociraju prolaznost i nestajanje.
Uz fotografije predmeta, autorica fotografira i sam prostor, bilježi susrete na livadi i ispričane priče koje dio rada kroz tekst ili fotografiju.
