U utorak, 3. rujna, s početkom u 20 sati, u Galeriji Karas, otvara se izložba Irene Kojkove Pejović i Ane Sladetić pod nazivom 'Utisak i otisak sjećanja'. Radovi se mogu razgledati do 14. rujna.
vrijeme: 03.09.2013.
mjesto: Zagreb; Galerija Karas, Praška 4
Ana Sladetić se orijentira na materijalno čuvanje sjećanja. Ona mu uzima mjeru. To je format papira koji koristi i na kojem frotage tehnikom uzima otisak dijela prostora koji posjećuje. U ovom slučaju riječ je o trima zidovima. Njihova važnost je samo onolika koliku im Ana daje, memorija na njih ograničena je njenom voljom. Radovi reminiscentnog naziva Sjećanje I, II i III sastoje se od video snimke performansa uzimanja otiska te od devet grafika u frotage tehnici. Kineski zid, Berlinski zid i Atlantski zid nositelji su Anina koncepta uzimanja otiska memorije. Izokretanjem realnosti površine zida u simbol te iste realne površine – apstraktnu mrlju, Ana svoje sjećanje uspijeva sačuvati u teksturi koja se precrtava sa zida na površinu papira. Dobiveni otisci djeluju poput kriptograma njenih sjećanja koji se iščitavaju uz pomoć vizualnog zapisa. Posluživši se zidom čije simbolično značenje nosioca nacionalnog identiteta i stvarno značenje omeđivača prostora nema pretenciozno mjesto u ovom radu, Ana iz njega selektivno prikuplja memorije ljudi koji su ga stvorili vodeći se pitanjem 'Kako ponijeti sjećanje?'.
Antitetičan naziv ciklusa Fine Clutter ili u slobodnom prijevodu „Uredni nered“ govori o autoričinom osobnom doživljaju materijala koji koristi te koji se iz kreativnog nereda pročišćuje kroz otiskivanje na papiru. U monotipijama Irene Pejović osjeti se jak nagon za istraživanjem i inovativnošću što se očituje i u korištenju nadasve nekonvencionalnog materijala – kose. Polimorfnost kose pruža mogućnost višestrukog istraživanja u grafičkoj tehnici. Baveći se i ranije temom ljudskog tijela, u pokušaju da uhvati njegovu energiju i pokret procesom dematerijalizacije došla je do njegove apstraktne forme.
Ovdje na sličan način transformira element ljudskog tijela – kosu kako bi ju iskoristila za materijalizaciju sjećanja. Promatra kako se kosa kao objekt ponaša u procesu otiskivanja te otiskujući ju u više slojeva stvara novu percepciju otisnute stvarnosti. U svojim radovima Irena Pejović koristi tehniku chine collé ali samo kako bi njime materijalizirala memoriju. Nakon što napravi otisak, Irena uklanja china colle i time stvara sjećanje na njega samoga (ghost print) koje ostaje otisnuto na bazičnom papiru. Trgajući papir i otiskujući dva otiska istodobno, stvara odraz jednog otiska na drugom čime nastaje novi objekt. iz predgovora Antonie Došen
