Francuska ljevica i kultura / kolumna B. Cvjetičanin

Zarez / Kolumna / Kulturna politika

Francuska ljevica i kultura
Autorica: dr. sc. Biserka Cvjetičanin

Tek su mjesec dana socijalisti na vlasti u Francuskoj, a diskusije o kulturi koje su se vodile prošle, predizborne godine, u novom su zamahu. Tradicionalno, kultura ima važan udio u predizbornim i postizbornim raspravama u Francuskoj. Tako je, na primjer, politički barometar francuskog Instituta za proučavanje tržišta i javnog mnijenja u ožujku 2012. pokazao veliku prednost Françoisa Hollandea: 40% Francuza izrazilo je povjerenje u Françoisa Hollandea u pogledu kulture i kulturne politike, što je više nego dvostruko u odnosu na Nicolasa Sarkozyja (18%). U predsjedničkoj kampanji postavljeno je pitanje kakvo će mjesto ljevica dati kulturi, kako će restrukturirati javnu politiku umjetnosti i kulture. Naglašavajući važnost kulture i formulirajući brojne inicijative, Hollande je u svojim govorima zastupao stav da je javno financiranje kulture dio francuske povijesti i da će to pitanje, u vrijeme europske krize, biti u središtu, da kulturi nije moguće pristupati isključivo iz komercijalne i konzumerističke perspektive, te da kulturna politika ljevice nije stvar samo umjetnika i kulturnih radnika, već svih građana. Uoči izbora, na pitanje kakva kulturna politika za ljevicu na vlasti, nastojao je odgovoriti Christophe Girard u Maloj crvenoj knjizi kulture (Le petit livre rouge de la culture, Flammarion, siječanj 2012.), ocrtavajući smjernice nove kulturne politike na nacionalnoj razini.
 
Novi kulturni projekt

Kultura ima neugodnu tendenciju da u vrijeme kriza postane siromašni rođak javnih politika. Nije li upravo u najvećim ekonomskim i političkim krizama, pa i krizama identiteta uloga kulture spasonosna kao zajedničkog horizonta koji poziva na razmišljanje i prevladavanje teškoća sadašnjosti? Na tom tragu Christophe Girard, s desetgodišnjim iskustvom kulturne politike francuskoga glavnog grada, tj. kao pomoćnik gradonačelnika Pariza za kulturu, razmišlja o izgradnji kulturne republike: 'Kultura je postolje naše Republike'. Girard stavlja akcent na digitalnu revoluciju koja omogućuje pojavu nove kulture (s obzirom na sadržaje, forme i pristupe), na promjene u umjetničkom obrazovanju koje je danas nedovoljno otvoreno različitim umjetničkim formama i praksama, te na snažnije širenje umjetnosti u javni prostor. Predlaže ministarstvo koje bi objedinilo kulturu, komunikaciju i digitalnu kulturu.

U svojoj knjizi iz predizborne kampanje Promijeniti sudbinu (Changer de destin, Ed. Roberts Laffont, veljača 2012.), te u govorima nakon izbora, François Hollande se poziva na neke Girardove smjernice koje će sigurno naći mjesto u njegovom novom kulturnom projektu. Hollande je dosad izdvojio nekoliko područja kojima će u svojem petogodišnjem mandatu pokloniti osobitu pozornost. Prije svega, najavio je nacionalni plan umjetničkog obrazovanja koji će, uspostavljanjem koherentnih curriculuma od vrtića do sveučilišta, istaknuti ulogu umjetnosti u cjelokupnom odgoju i obrazovanju. Ključna je važnost umjetničkog obrazovanja u stvaralačkom izražavanju mladih generacija, u razvijanju njihovih sposobnosti, vizija, senzibiliteta. Spomenimo ovdje da je 2000. godine Catherine Tasca, tada ministrica kulture i komunikacija, zajedno s Jackom Langom, tada ministrom nacionalnog obrazovanja, pokrenula veliki plan umjetničkog obrazovanja (umjetničko obrazovanje za sve) koji je desnica, dolaskom na vlast, napustila. Budući da će nacionalni plan umjetničkog obrazovanja izraditi Ministarstvo kulture u suradnji s Ministarstvom nacionalnog obrazovanja, François Hollande namjerava uspostaviti interministarski ured s vlastitim proračunom i direktnom odgovornosti premijeru.
 
Internet i participacija

Drugo područje tiče se digitalizacije i kontroverznog zakona 'Stvaralaštvo i internet', poznatijeg pod imenom Hadopi. Hadopi (Haute Autorité pour la Diffusion des Oeuvres et la Protection des Droits sur Internet) je organizam osnovan zakonom usvojenim 2009. godine (socijalisti su bili protiv) koji podupire difuziju i zaštitu stvaralaštva na internetu i kojim se ilegalno preuzimanje kulturnog sadržaja smatra krivičnim činom. Hadopi konrolira i regulira pristup internetu i zahtijeva poštovanje autorskih prava. Hollande podržava potrebu zaštite autorskih prava, ali smatra da zakon Hadopi stvara 'jaz između stvaralaca i njihove publike'. Njegova je intencija da ojača legalnu ponudu na internetu putem fondova koji bi pridonijeli razvoju legalnog preuzimanja sadržaja, odnosno da zamijeni Hadopi novim zakonom koji bi pomirio 'obranu prava stvaralaca' i 'lakši i sigurniji pristup svih građana stvaralačkim djelima na internetu'.

Hollande je jasno definirao i stav o participaciji u kulturi: ona mora biti dostupna svima, a to znači 'natapati sve zaboravljene teritorije, napuštene dijelove naših regija, zanemarene četvrti naših velikih gradova…'. Mladi će u tom projektu biti prioritet. Plan je potaknuti školske institucije i mreže narodnih učilišta na veću mobilizaciju i smanjenje socijalnih razlika u pristupu kulturi.
 
Međunarodna kulturna politika

François Hollande nije zanemario međunarodnu kulturnu politiku. Njen pad u prvom desetljeću novog stoljeća je evidentan: od 2000. godine do danas, trećina francuskih kulturnih centara i instituta u Europi je zatvorena (od toga više od polovine u Njemačkoj). Potrebna je nova vizija kulturne diplomacije, novi načini komunikacije s Europom i svijetom, reforma međunarodne kulturne politike u pravcu zajedničkog djelovanja ne samo Ministarstva kulture i Ministarstva vanjskih poslova, već i drugih resora. U govoru o kulturi održanom u Nantesu, u siječnju 2012., Hollande je naglasio: 'Francuska je snažna i zrači kada je njena kultura sposobna otvoriti se drugima…'.

Uspostaviti kulturnu politiku u doba interneta, globaliziranog svijeta i ograničenih javnih sredstava, znači prije svega razumijeti njenu ulogu. Thomas Paris, istraživač u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS), ocijenio je da se 'politika ne zaustavlja na identifikaciji novih resursa, već počinje kada se postavi pitanje o načinu na koji se ti resursi mobiliziraju i koriste'. Nastupi Françoisa Hollandea pokazuju da je za ljevicu kultura prioritet i da će se o ovim pitanjima voditi brigu. Ne može se stalno samo govoriti o porezima ili (nerealiziranim) privrednim projektima ili padu rejtinga. Novi francuski predsjednik se s pravom poziva na stvaralaštvo, kulturu, obrazovanje, znanost, jednom riječi na odvažnost u djelovanju.