U zagrebačkoj 'Močvari' ove srijede, 22. listopada, gostovat će Mario Kozina, Irena Škorić i Aleksandar Štulhofer. Na programu su kratki filmovi za starije od 18 godina, uz izložbu fotografija Astrid Nox 'sunset boulEVArd', prizori iz backstagea jednog londonskog striptease kluba.
vrijeme: 22.10.2014.
mjesto: Zagreb; Klub Močvara, Trnjanski nasip bb
Mario Kozina (Zagreb)
Filmski kritičar, novinar i urednik filmskog časopisa 'Filmonaut'; diplomirao na temu pornografije i filmologije.
Irena Škorić (Zagreb)
Filmska i TV redateljica, autorica knjige 'Eros na filmu'.
Aleksandar Štulhofer (Zagreb)
Sociolog, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, autor brojnih knjiga i članaka o seksualnosti.
Stavovi, običaji, navike, predrasude, uvjerenja o potrebi da se eros i pornos "slikaju", da ih se gleda, da nas se gleda. Striptiz kultura nekad i danas.
U staroj je Grčkoj, točnije krajem 6. stoljeća prije nove ere, zakonodavac Solon usustavio vrste prostitucije (!). Jedna je grupa zvana auletrides – plesačice, akrobatkinje, glazbenice koje su svoje točke izvodile za novac. Bile su nage i zavodljivo se kretale pred publikom koju su činili isključivo muškarci. U Britaniji se sa "skidanjem do kraja" legalno i u zato namijenjenim prostorima, kažu poznati podaci, počelo 1930. godine, ali zakon nije dozvoljavao da se obnažene žene kreću. Kako bi se doskočilo toj zabrani, odnosno kako bi ju se preskočilo, modeli su se pojavljivali u statičnim tableaux vivants, živim slikama. Sve bi se dobro vidjelo, ali bez sugestivnih kretnji što je svojevrsni apsurd s obzirom na to da naglasak pri vješto izvođenoj striptiz točci jest svlačenje uz seksualno sugestivne kretnje, a ne sama nagost kojom takav "performans" završava.
Performans? Striptiz je umjetnost?
U prosincu 2006. godine norveški je sud striptiz proglasio umjetničkom formom i oslobodio striptiz klubove plaćanja poreza. Island je pak 2010. proglasio striptiz ilegalnim poslom što je premijer objasnio željom nordijskih zemalja da se žene, sve ljude, prestane tretirati kao robu, tržišnu ponudu specifične industrije zabave.
Kakve veze sa striptizom, s nagim tijelima, ima film? Prikazuje li sedma umjetnost, kako i zašto naga tijela? Ili takvo pitanje danas mogu postaviti još samo vanzemljaci?
Ovo su samo neki filmski naslovi, igrani i dokumentarni, koji tematiziraju umjetnost striptiza ili sadrže bitnu striptiz scenu ili sekvencu: My Heart Belongs to Daddy (1940), Love Thy Neighbor / Night and Day (1946), Lady of Burlesque (1943), Doll Face (1945), Gilda (1946), Murder at the Windmill (1949), Salome (1953), Expresso Bongo (1959), Beat Girl (1960), Gypsy (1962), The Stripper (1963), Viva Maria! (1965), Secrets of a Windmill Girl (1966), The Night They Raided Minsky's (1968), Marlowe (1969), Crazy Horse de Paris (1977), Paul Raymond's Erotica (1981), A Night at the Revuebar (1983), Flashdance (1983), Fear City (1984), 9½ Weeks (1986), Stripped to Kill (1987), Ladykillers (1988), Blaze (1989), Exotica (1994), Showgirls (1995), Striptease (1996), Barb Wire (1996), The Full Monty (1997), The Players Club (1998), Dancing at the Blue Iguana (2000), The Raymond Revuebar the Art of Striptease (2002), Los Debutantes (2003), Portraits of a Naked Lady Dancer (2004), Closer (2004), Crazy Horse Le Show (2004), Mrs Henderson Presents (2005), Factotum (2005), I Know Who Killed Me (2007), Planet Terror (2007), Crazy Horse Paris (2009), Magic Mike (2012)… a da nabrojimo sve u kojima se prikazuju eros i pornos nemamo dovoljno veliki server. :)
Probat ćemo odgovoriti na ova ranije postavljena pitanja, razgovarajući s gostima koji su uistinu stručnjaci na opisanom polju - Irenom Škorić (filmskom i TV redateljicom, autoricom knjige Eros na filmu te filma 7sex7), Mariom Kozinom (filmskim kritičarom, novinarom i urednikom filmskog časopisa Filmonaut, koji je nedavno diplomirao na temu pornografije i filmologije) te svima znanim Aleksandrom Štulhoferom (sociologom, profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, autorom brojnih knjiga i članaka o seksualnosti od kojih izdvajamo zbirku kolumni objavljenih u časopisu Cosmopolitan pod naslovom Što je za mene seks).
Program su sufinancirali Grad Zagreb i HAVC.
