U Koruškoj galeriji likovnih umjetnosti, Slovenj Gradec, od 3. do 26. lipnja, organizira se grupna izložba 'pH6', na kojoj se predstavlja i Đanino Božić. Uz njega izlažu: Dare Birsa, Mario Dalpra, Richard Kaplenig, Dušan Kirbiš i Manfred Mörth.
vrijeme: 03.06.2011.
mjesto: USA

'Sve češća međusobna suočenja likovnog stvaralaštva na obje strane sve fleksibilnije državne granice između Austrije i Slovenije, prošireno i na hrvatsko susjedstvo, uporno približavaju i zaokružuju povijesno povezani kulturni prostor te u zajedničkom dijalogu odgovaraju na brojna aktualna pitanja u trenutku kada se – tako se čini – slobodni umjetnik na proširenom polju neopipljivih i ništa lakše prepoznatljivih područja vizualnih umjetnosti odmaknuo od paradigme 'lijepih' umjetnosti i transformirao se u kvazi znanstvenika, istraživača, koji pomoću sofisticiranih elektronskih i digitalnih medija detektira, registrira, sortira, mapira i sistematizira većinom banalne dijelove svakodnevnog života. 'Slikotvorci' s kistom, komadom platna ili papira i dlijetom te drvenom daskom pripadali bi dakle samo još izumirućoj vrsti, koja se konzervativno priklanja osjećaju preživjelih vrijednosti klasičnog slikarskog i kiparskog medija.
Dare Birsa, Ðanino Božić, Mario Dalpra, Richard Kaplenig, Dušan Kirbiš i Manfred Mörth su stvaratelji koji slijede temeljne formante (post)modernističkog 'štafelajnog' slikarstva i 'punoplasičnog' kiparstva, ali ne podliježu tautologiji uzorkovanja i ispraznog esteticizma (u pravilu apstraktne) slike, kao – upravo obratno – uvijek istražujući preispituju učinkovitost i domet njenog obraćanja, tankoćutno testiraju nove, drukčije i netradicionalne tehničke postupke te nastoje jasno pokazati i egzistencijalno doživljenu interpretaciju naizgled kaotične, u stvarnosti detaljno promišljene asocijativno proširene mentalne mreže likovnih elemenata, simbola, znakova.
Heterogeni likovni jezik svakog pojedinog umjetnika u ad-hoc, za izložbeni projekt 'pH6' sastavljenoj umjetničkoj skupini prijatelja, zrcali se šest sugestivnih likovnih svjetova, prepletenih u zajednički organizam oslobođene likovnosti, ograničene samo s ikoničkim statusom u zaokruženo slikovno polje zarobljene slike. Zato se dotiču ključnog problema misije suvremene likovne umjetnosti u trenutku kada elektronski stvoren digitalni vizualni zapis i konceptualna praksa nekakve pojednostavljene sociološke interpretacije svakodnevnog života nametljivo zamjenjuju tradicionalnu, u dugim stoljećima razvoja likovne umjetnosti testiranu i u modernizmu od pojavnog svijeta osnaženu naslikanu sliku.
U tom smislu njihove su slike i skulpture kao svojevrsni manifest – vjerojatno bi bilo prekomjerno kad bi ih označili kao protest – protiv prevladavajućih načina vizualne umjetnosti koja slijedi modu odvraćanja od klasične slike i umjetničkog izraza te se seli u ove virtualne, elektronski generirane svjetove…. kao da opipljivi, ovdašnji svijet, poduprijet s čuvstvenim iskustvom nesvjesne percepcije svih pojavnih oblika života i ambijenata koji nas okružuju, najednom ne nudi više nikakav izazov. …' Marko Košan