Dekalog za Europu kulture / kolumna B. Cvjetičanin

Zarez / Kolumna / Kulturna politika

Dekalog za Europu kulture
Autorica: dr. sc. Biserka Cvjetičanin
 
Posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno se odvijaju rasprave o budućem europskom programu Kreativna Europa (Creative Europe, 2014.-2020.). Potaknute općom (ekonomskom) krizom, neke rasprave polaze od pitanja osnovnih principa i smjernica europske umjetnosti i kulture. Zašto? Još uvijek se pitamo kako osigurati kulturna prava i demokratski pristup kulturi i stvaralaštvu, kako valorizirati kulturnu dimenziju promjena međunarodnih odnosa, kako se prema promjenama, osobito digitalnoj kulturi i razvoju, odnosi kulturna politika. Dva nedavna pokušaja formuliranja principa i orijentacijskih pravaca u europskoj kulturi pozivaju se na krizu koja ugrožava europsku demokraciju.
 
Deklaracija s Bleda

Naglašavajući važnost dvostrukog procesa reformiranja i reafirmacije europskih kulturnih vrijednosti, deklaracija pod naslovom Reformation and Reaffirmation s godišnje konferencije CultureWatchEurope Vijeća Europe, održane na Bledu u studenom 2011., obuhvaća šest osnovnih principa europske umjetnosti i kulture. Europi je potrebna kultura koja brani temeljna ljudska prava i demokraciju; potrebna nam je kultura stvaralačkog i inventivnog rada što je njena jedinstvena sposobnost; potrebna je sloboda kulturnog istraživanja, izražavanja i kretanja; mješovita ekonomija za javnu, komercijalnu, dobrovoljnu i neformalnu kulturu; ulaganje u kulturno istraživanje i razvoj koji su stup kulturne politike; potrebni su umjetnici i kulturni akteri koji će određivati etičke odgovornosti upravljača.
 
Deset zapovijedi

Drugi je pokušaj zajednička deklaracija koju su u veljači 2012. na inicijativu francuskog ministra za kulturu i komunikacije, potpisali europska povjerenica za kulturu, medije, mlade i sport, i 22 ministra kulture Europske unije – Dekalog za Europu kulture (Le Décalogue pour l'Europe de la Culture). Dekalog, deset zapovijedi na hebrejskom, nastao je u vrijeme, upozorava Frédéric Mitterrand, kojim dominiraju digitizacija i ekonomska kriza koja dovodi u pitanje sam kulturni sektor. Dekalog sadrži deset smjernica/mjera za kulturu u Europi, između ostalih afirmaciju europskog identiteta u njegovoj raznolikosti, osiguranje potpune slobode stvaralaštva, promicanje kulturne demokratizacije (pristup svih i svakoga kulturi), borbu protiv piratstva u domeni autorskih prava, jačanje umjetničkog obrazovanja, zaštitu tržišta umjetninama i kulturnih industrija od svakog trgovinskog monopola, potporu digitizaciji kao novoj mogućnosti difuzije i stvaranja novih oblika umjetničkog izraza. Naglašavajući 'da stvaralaštvo, umjetnost i ljepota predstavljaju osnovnu investiciju za budućnost', kao desetu zapovijed Europa kulture poziva Europsku uniju da konsolidira, odnosno ne smanji budžet programa kulture i medija kako bi ti programi mogli odgovoriti potrebama i nadama Europljana.
 
Gdje je nestala kulturna raznolikost?

Neki se principi (zapovijedi) Dekaloga nalaze i u Bledskoj deklaraciji: zajedničko im je da obje počinju, ispravno, s demokracijom. Bez osnovnih ljudskih prava i demokracije nema slobode ni u jednom području. Stoga im je zajedničko i zalaganje za slobodu stvaralaštva. Principi koji slijede u obje deklaracije, razlikuju se. U Bledskoj deklaraciji naglasak je prije svega na istraživanju i razvoju, zatim na slobodi kulturnog izražavanja i kretanja, na stvaralačkom i inventivnom radu u kulturi. Dekalog, sa svoje strane, ističe pristup svih (i svakoga) kulturi, te važnost odgovora na tehnološke, financijske i pravne izazove koje je donijela digitalna revolucija. Uočljiv je nedostatak principa kulturne raznolikosti u obje deklaracije. Dekalog jedino navodi 'europski identitet u svoj njegovoj raznolikosti'. Bledska deklaracija spominje kulturnu raznolikost samo u opisnom tekstu (četvrtog) principa o mješovitoj ekonomiji, gdje se precizira da je kulturna raznolikost od vitalne važnosti kao izvor novih ideja, novih izraza i novih senzibiliteta: 'Uske, zatvorene, ograničene kulture nemaju budućnosti - one atrofiraju i umiru'. I to je sve. Mnogi istraživači (na primjer, okupljeni u istraživanju Vijeća Europe Accepter le pluralisme) danas se pitaju da li toleriramo raznolikost u suvremenoj Europi. U ovih desetak godina novog stoljeća Europa doživljava sve snažnije tenzije između nacionalnih većina i etničkih manjina, osobito marginaliziranih muslimanskih zajednica, dok se ksenofobija širi kontinentom. Mora se, također, konstatirati da je odsutnost pozivanja na kulturnu raznolikost tim neshvatljivija što su europske zemlje i Europska unija ratificirale Unescovu Konvenciju za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izraza, prihvaćenu 2005. godine kao jednom od stupova globalnog upravljanja.
 
Paradoks povijesti suvremene kulture

Ambicija je Dekaloga za Europu kulture definirati europski kulturni ustav, ali se principi i smjernice Dekaloga čine više kao popis dobrih namjera, a manje kao razvojna politika Europske unije u kulturi. Možda potpisnici Dekaloga smatraju da će s njegovim prihvaćanjem 'staviti kulturu u središte europskog projekta i odgovoriti na tehnološke i druge izazove našeg vremena', ali pristup Europi kulture pokazuje da politika Europske unije u kulturi ne evoluira. Tome se ne bismo čak ni trebali čuditi. Usprkos krajnje brzim tehnološkim promjenama i ekonomskim transformacijama, i činjenici da živimo u radikalno novom svijetu, američki romanopisac i kritičar Kurt Andersen donosi u siječanjskom broju Vanity Fair (You Say You Want a Devolution?) niz primjera kako se u posljednjih dvadesetak godina svijet nije promijenio, kako su godine 1990. i 2000. gotovo identične sadašnjosti, te konstatira da je riječ o velikom paradoksu povijesti suvremene kulture. Primjerima iz svijeta knjige, filma, designa i glazbe Andersen ilustrira svoju tezu da u razdoblju između 2012. i 1992. nije bilo značajnijih promjena i to tumači nesvjesnom kolektivnom reakcijom na neprestani dotok novog. Jednostavno smo, kaže Anderson, zasićeni.

Andersen smatra da će možda stvari jednom, kada se naviknemo na novosti, ponovno dobiti svoj normalni tok (a možda i neće). Zato Kreativna Europa, pa i deklaracije o kulturi ne smiju biti puke želje, već načini osmišljavanja humanističkih sadržaja razvoja i života. Još uvijek nije kasno sudjelovati u kampanji we are more za kulturu u Europi koja je zacrtala taj cilj. (Zarez, 12.4.2012.)

---

Decalogue for Europe of Culture - tekst deklaracije na engleskom

Kolumne dr. Cvjetičanin dostupne su u rubrici Kulturne politike.