U srijedu, 5. studenoga, u 18, 30 sati, u Društvu povjesničara umjetnosti, u sklopu programa 'Umjetnička baština u fokusu mladih znanstvenika',održava se predavanje Damira Tulića (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci) - Giovanni Marchiori i skulptura sredine 18. stoljeća u Veneciji, Istri i Dalmaciji.
vrijeme: 05.11.2014. 18,30
mjesto: zagreb; Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Preradovićeva 44
Venecijansko kiparstvo 17. i 18. stoljeća bilo je sve do nedavno marginalna tema proučavanja jednog od najproduktivnijih umjetničkih središta uopće. Od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća brojne su studije rasvijetlile dotada slabo poznate majstore i njihove opuse, iako su mnoga pitanja, kao i katalozi djela pojedinih kipara ostali i dalje otvoreni. Nakon monumentalne i herojske skulpture druge polovine 17. stoljeća čiji je glavni predstavnik Giusto Le Court, oko 1700. u venecijanskoj se skulpturi zamjećuju klasicizirajuće tendencije po uzoru na velike kipare mletačkog cinquecenta. Sredinom 18. stoljeća može se govoriti i o dvije kiparske struje. Jednu, rokoko struju čine kipari pod utjecajem Giovannija Marije Morlaitera, dok drugu, klasicizirajuću predstavljaju kipari Antonio Gai, Giovanni Marchiori i Giuseppe Bernardi. Među ovim majstorima posebno mjesto pripada Giovanniju Marchioriju (1696. – 1778.), podjednako operativnom u mediju mramora i drva. Njegovo specifično kiparstvo s mnoštvom antičkih citata i uzora pripremilo je pred kraj 18. stoljeća put novom pokretu – klasicizmu pod vodstvom Antonija Canove.
Marchiorijevi radovi u mramoru i drvu nalaze se na nekoliko mjesta u Istri i Dalmaciji, kao i djela navedenih kipara, podjednako rokoko i klasične inspiracije. No, rijetko su djela nekog baroknog majstora na našoj obali imala takav značaj u širem kontekstu kakav još uvijek imaju Marchiorijeve skulpture u Bujama iz 1737. godine. Djela Giovannija Marije i Gregorija Morlaitera, kao i ona Giuseppea Bernardija, Francesca Gaija te Alvisea i Carla Tagliapietre u priobalnim sakralnim prostorima zorno pokazuju ukus i mogućnosti naručitelja s istočne jadranske obale, a ujedno ocrtavaju umjetničke prilike u samoj Veneciji.
Damir Tulić (Dubrovnik, 1981.) diplomirao je povijest umjetnosti i povijest 2005. na Sveučilištu u Zadru. Dobitnik je Rektorove nagrade 2004. za izvanredne rezultate postignute za vrijeme studija. Od 2006. znanstveni je novak/asistent pri Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Doktorsku disertaciju pod naslovom Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Porečko-pulskoj biskupiji, mentorica prof. dr. sc. Nina Kudiš, obranio je 2012. na Sveučilištu u Zagrebu. Na temelju posebnih kriterija izvrsnosti koje je propisalo Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, izabran je među 20 najuspješnijih mladih doktora znanosti te mu je 2013. dodijeljeno radno mjesto docenta na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Od 2013. mentor je na Poslijediplomskom studiju Humanističke znanosti Sveučilišta u Zadru. Područje njegovog znanstvenog interesa je skulptura i slikarstvo te primijenjena umjetnost ranog novog vijeka s posebnim naglaskom na Veneciju, Veneto, Furlaniju, Istru, Kvarner i Dalmaciju.
