U sklopu projekta Cyberkinematografija, u subotu, 27. kolovoza, od 22 sata, u Kuli Kamerlengo u Trogiru, održat će se Trogirska kronotopija gdje se kinematografija koristi kao forma za početak studije uprostoravanja Trogira i njegove okolice. Autori projekta su Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) i Udruga Teserakt.
vrijeme: 27.08.2011. 22,00
mjesto: Trogir; Kula Kamerlengo
..ipak je i Trogir, čiji je prvi urbani perimetar upisan u prostor u 3. stoljeću prije tzv. 'naše' ere, kao i većina mediteranskih gradova konstruiran od najrazličitijih imaginarija i reprezentacija, baš kao i od demografskih kretanja, špekulacija teritorijem, ulaganja, izgrađenog okoliša...
Trogir je tu takav kakav je i zbog ratova i obrane (ovih ili onih interesa), tu je takav kakav je, jer je stoljećima sprječavao razaranja u svojim najvremešnijim nutrinama.Tu je i njegova okolica (odnosno njegov današnji urbani perimetar) - nekontrolirana, ponekad gotovo sumanuta gradnja što pretvorila je jednu od najplodnijih dolina koja iznjedrila je ovaj grad tek u prenapučenu ljetnu destinaciju.
Kako Vanja Kovačić govori u svom znanstvenom članku Trogirske fortifikacije u XV.st., Trogir je 'mali kompendij razvoja gradskih fortifikacija na Jadranu od helenizma do baroka'. Tvoreći svojim kulama i bastionima 'razinu idealne, gotovo simboličke forme' (ibid), čini se kao da je jednom ostvarena linija obrane od mogućih napada iz unutrašnjosti još uvijek u funkciji: urbani nomadi koji ne nalaze konačište unutar gradskih zidina, traže ga izvan njih.
Kamerlengo, gdje se Trogirska kronotopija (inspirirano engleskim prijevodom Bahtinovog termina kronotop koji označava prostorno-vremensku matricu koja opet upravlja i uvjetuje svo pripovjedanje...; M. M. Bakhtin (1981) The Dialogic Imagination: Four Essays by M.M.Bakhtin, translated by Caryl Emerson & Michael Holquist, University of Texas Press) odigrava, pronalazi razlog za svoju egzistenciju sredinom 15. st., upravo kada se Venecijanska republika htjela zaštiti od mogućih napada s kopna ili čak pobune svojih vazala, jer grad Trogir joj se nije predao olako.
To je mjesto koje je moglo funkcionirati neovisno od grada čijim je integralnim dijelom, objašnjava Fani Celio Cega u svom znanstvenom tekstu naslovljenom Utvrde i bedemi grada Trogira nekada i danas. To znači, zapravo, da je Kamerlengo (tal. camerlengo) mogao opstati kao mikro-urbana cjelina, majušni grad: tu je izvor vode, nastambe, ... kapelica u kojoj danas obitavaju golubi/ce poput zatočenika prostora koji ne razumiju..
Postavimo, još jednom, jednostavno pitanje: što zapravo grad treba da bi bio gradom, ili, čak jednostavnije – da bi postojao? Sonja Leboš
