vrijeme: 11.11.2011. 18,00
mjesto: Rijeka; Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Dolac 1/II
Predstavljeni umjetnici: Milijana Babić, Davide Balliano, Paolo Canevari, Lilibeth Cuenca Rasmussen, Anna Fabricius, Albert Heta, Vlatka Horvat, Sanja Iveković, Joan Jonas, Maria Jose Arjona, Marta Jovanović, Božena Končić Badurina, Vladimir Nikolić, Nika Oblak & Primož Novak, Jenny Perlin, Ana Prvački, Sandra Sterle, Nebojša Šeric – Shoba, Jelena Tomašević.
Pozvani umjetnici usmjereni su na oponašanje strategije nesvrstanosti, pri čemu se, počevši s najjačom individualnošću, uspostavlja mogućnost koegzistencije. Umjetnici predstavljaju radove u svim medijima putem snažnog dijaloga s umjetnošću performansa. Kreću od propitivanja identiteta i tijela, subjektivnosti i objektivnosti. Slijede diskurzivnu praksu rigoroznog preispitivanja samoga sebe i ideološkog aparata, osobito rodnog područja.
Današnji performeri nastavljaju postavljati kritička pitanja o sakupljanju, recepciji i očuvanju efemernih radova: kako suvremena umjetnost 21. stoljeća naručuje, izlaže i čuva takva djela? Kako se radikalne prakse, koje često nadahnjuju performere, mogu prikazati u muzejskom i galerijskom kontekstu? Kako promjenjiva uloga umjetničke institucije kao živoga kulturnog središta utječe na oblikovanje predodžbi umjetnika o performansu? Može li 'muzejski održiv' performans ostati radikalan i provokativan poput pionirskih performansa sedamdesetih, organiziranih izvan institucionalnog konteksta?
Izložba je zamišljena kao dinamički narativ koji sažima različite strategije performansa, a one prevode njegovu prolaznu prirodu u instalacije, filmove, videa i fotografije. Performansu se želi dati središnje mjesto u međunarodnom doživljaju umjetnosti. Nakon što se pojavio šezdesetih i sedamdesetih godina, performans je radikalno utjecao na druge umjetničke oblike, od kazališta do fotografije i glazbe. Prožeo je popularnu kulturu, medije i društvene poglede na stvarnost.
U posljednjih nekoliko godina, velike manifestacije, ponajprije u New Yorku, pokazuju obnovljeno zanimanje za taj uzbudljivi umjetnički izraz. Postavlja se pitanje može li umjetnička zajednica zadržati taj zamah, razvijati se na njegovim krilima te omogućiti da umjetnost performansa ostane temelj dijaloga između drugih umjetničkih oblika i svijesti o sebi – i sudionika i promatrača.
Uz izložbu se izvodi popratni program o načinima predstavljanja, izvođenja / izlaganja performansa i modelima komunikacije s publikom, o pojedinim historijskim performansima i problematici historizacije i dokumentiranja.
Program koji propituje prisutnost umjetnika, status i odnos performansa danas, odvija se petkom u Muzeju.
Program Bijenala kvadrilaterala -
ovdje.
