U galeriji Prica u Samoboru, od 18. svibnja do 20. lipnja, održava se izložba crteža, slika i kolaža iz 1950-ih godina Antuna Motike. Predstavljeni radovi su izbor iz Donacije Motika, Zbirka umjetnina Grada Pule.
vrijeme: 18.05.2010.
mjesto: Samobor; Galerija Prica, POU Samobor, Trg Matice hrvatske 3
'Okosnicu koncepcije Izbora iz Donacije Antun Motika (Zbirka umjetnina Grada Pule) za izložbu u Galeriji Zlatko Prica u Samoboru čine odabrani radovi Antuna Motike - crteži, slike, kolaži i fotokolaži iz 50-ih godina XX stoljeća, na kojima je često prisutan motiv interijera putem kojeg je autor u skladu sa umjetničkim tendencijama svoga vremena, istraživao specifičnu konstrukciju slikarskih elemenata - prostora, linije, plohe i volumena - kao istraživanja slikarskog prostora, dok ga je manje zanimala doslovna deskripcija prizora, te se primjećuje odsutupanje od uobičajenih obrazaca prikazivanja predmeta, figure (ljudskog lika) i prizora.
Motika je svjesno tražio nove pristupe artikulaciji slikarskog polja kroz niže ili manje vrijedne umjetničke medije – crtež, gvaš, kolaž, koji su omogućavali razvoj likovnog mišljenja i problemskih koncepata. U Motikinu štafelajnom slikarstvu 1950-ih godina primjećujemo prijelaz od stenogramski izvedenog prikaza prisutnog u ranijim radovima na apstrakciju i arabesku, osnovne boje, istaknutu gestu i čvrstu liniju, 'ekspresivnu stilizaciju' kako je naziva Darko Glavan u sistematizaciji ključnih ciklusa u stvaralaštvu Antuna Motike (katalog retrospektivne izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2002.) - promjene su koje ukazuju na izmjenu likovne sintakse. Posebno je u slikama Harlekina uočljiva korelacija i izmjena Motikinog rukopisa uzrokovana učestalim korištenjem tehnike kolaža. Motikino shvaćanje umjetnosti kao procesa, eksperimenta i propitivanja vlastite naravi, umjesto shvaćanja umjetničkog djela kao izolirane estetske činjenice, odredili su autorov umjetnički jezik.
Antuna Motiku u to vrijeme interesira – kako rasformirati realnost i doći do drugačijih oblika, najprije u kolažima od raznobojnog papira, kojima konstruira figure i prostor, zatim eksperimentima kao što su frotaži i dimnice, te fotokolažima u kojima izrezivanjem detalja različitih fotografija stvara novu sliku. Motikino tretiranje kolaža kao samostalnog likovnog izraza, kao i inkorporiranje sadržaja iz svakodnevnog života u sferu umjetnosti prisutno u kolažima i fotokolažima može se promatrati kao jedinstvena pojava u okvirima hrvatske umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća.' Branka Benčić
