Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika utemeljilo je nagradu za životno djelo koja nosi ime po našem najvećem dirigentu, Nagrada Lovro pl. Matačić. Utemeljena 1990. godine, dodjeljuje se bienalno, a u proteklih dvadeset godina dobitnici ove, po mnogočemu jedinstvene nagrade, najveća su hrvatska imena s međunarodnim ugledom. To su redoslijedom primanja nagrade: Boris Papandopulo, Ivo Maček, Milan Horvat, Jurica Murai, Tomislav Neralić, Ruža Pospiš Baldani, Srebrenka Jurinac, Berislav Klobučar, Mladen Bašić i Stjepan Radić. Nagrada se sastoji od medalje s likom pok. Maestra Lovre pl. Matačića, autorski rad akademskog kipara Damira Mataušića, Diplome koja je autorski rad dizajnera Gorana Golika i novčanog iznosa.
Stručni žiri na sastanku 28. listopada 2010. u sastavu: Vladimir Krpan predsjednik žirija, Zlatko Stahuljak, Ruža Pospiš Baldani, Anđelko Ramušćak, Mladen Janjanin i Prerad Detiček, izabrao je, a Upravni odbor HDGU-a potvrdio izbor akademika Anđelka Klobučara za Nagradu Lovro pl. Matačić
Skladatelj i orguljaš Anđelko Klobučar (Zagreb, 1931.) završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu teorijsko-historijski odsjek, kompoziciju (M. Cipra) i orgulje (F. Lučić). Kao orguljaš usavršavao se u Salzburgu (A. Nowakowsky), a kao skladatelj u Parizu (A. Jolivet).
Od 1952., kada izvodi svoju Passacagliu za orgulje, prisutan je u hrvatskom glazbenom životu, autorski i izvođački, s velikim intenzitetom i podjednakim uspjehom. Skladatelj je bogatog opusa simfonijske, koncertantne, orguljske, komorne, vokalne i vokalno-instrumentalne te filmske glazbe. Autor je Papinske mise skladane u povodu 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije praizvedene 11. rujna 1994. u povodu prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku. Njegov repertoar, s druge strane, obuhvaća skladbe mnogih autora i glazbenih stilova, a posebno je zaslužan za promicanje opusa Oliviera Messiaena u Hrvatskoj. Uz vlastita djela, često izvodi skladbe kolega suvremenika, poput Natka Devčića, Stjepana Šuleka, Borisa Papandopula, Marka Ruždjaka, Frane Paraća i mnogih drugih.
Klobučar je preko dvadeset godina stalni orguljaš Zagrebačke katedrale. Posebno se ističe kao promicatelj i obnovitelj hrvatske crkvene glazbene baštine, pri čemu slijedi uzorne prethodnike cecilijanskog pokreta, poglavito Franju Dugana, Franju Lučića i Albu Vidakovića. Svoju radnu karijeru Klobučar počinje kao srednjoškolski profesor i glazbeni suradnik u filmskoj produkciji, a zatim prelazi na Muzičku akademiju u Zagrebu kao profesor teoretskih predmeta. Na Institutu za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" Teološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vodi kolegije fuge, osnova polifone kompozicije i improvizacije.
Kao javnu potvrdu svoga rada, Klobučar je do danas dobio gotovo sve relevantne strukovne nagrade i državna odlikovanja. Od 1992. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
