U Galeriji događanja, Kulturni centar Peščenica, u petak, 18. veljače, otvara se izložba Aleksandra Bezinovića pod nazivom 'Hiperterminal'. Izložba traje do 11. ožujka 2011.
vrijeme: 18.02.2011.
mjesto: Zagreb; Kulturni centar Peščenica, Ivanićgradska 41a
'Novi ciklus slika Aleksandra Bezinovića nazvan je intrigantnim nazivom 'Hiperterminal', izvedenicom iz kompjuterske terminologije, koja je autoru poslužila kao inicijalni impuls za osmišljavanje svojih radova. Ona označava program dizajniran za uspostavljanje veze između dva kompjutera ili sistema. Shvaćajući taj pojam u širem smislu, autor ga primjenjuje na ljudsku komunikaciju, pri čemu dva kompjutera (tj. dvije osobe, predmeta ili stvari) čine krajnje terminale između kojih se odvija neka vrst komunikacije.
U tematskom smislu, autor problematizira medijski uvjetovanu realnost suvremenog svijeta, koja je u potpunosti određena suvremenom tehnologijom, s ciljem kako bi bolje razumio takvo društvo i svoju ulogu u njemu. Sveprisutna pop-kultura, agresivnost i šarenilo reklama, mahnito svjetlucanje lampica... snažno je označilo smjer slikarevog kreativnog hoda. Stoga su njegovi radovi jasno kritički intonirani spram takvog društva s britkim ironijskim otklonom. Iako na prvi pogled lako komuniciraju, ovi radovi nose niz simboličkih slojeva koji se ljušte polagano i suptilno, sloj po sloj, otvarajući tako cijeli dijapazon različitih interpretacija.
Ikonografski, svaka slika je pomno promišljen koncept koji se može iščitavati poput rebusa s jakim enigmatskim predznakom začudnog i ironijskog naboja. U svakom radu prisutna je dihotomija na dva pola, dva 'terminala' u interakciji. Npr. u slici 'Incarnatio', to je srce koje komunicira emotivnim kanalima, ili anđeo koji komunicira na idejnom planu ('Conceptum'), dok slika 'Temporal morality' jasno upućuje na lažnu moralnost u ironijskom prikazu topećeg sladoleda s anđeoskim krilima.
Aura mističnosti postignuta je ispisivanjem latinskih citata i tekstova u strukturu platna, što se može čitati kao značenje slike, iako su često samo dio rada kao autorova konceptualna intervencija. Tako npr. slika borbe pasa popraćena je frazom 'Ars bene moriendi', ('Umijeće dobrog umiranja'), što je referenca na srednjovjekovne latinske tekstove o dobrim načinima umiranja u skladu s kršćanstvom! Kritiku suvremenih medija vidimo u slici u kojoj papiga 'kljuca mozak' lubanji, što jasno sugerira tzv. ispiranje mozga svakodnevnim bombardiranjem mas-medija. Tretiranjem pozadina metalnim listićima u zlatnoj i srebrnoj boji postiže se efekt posvećenog, transcendentnog prostora, poput srednjovjekovnih ikona i sakralnih slika. Prostor u slici postaje rastočen, nedefinirani vakuum, potpuno dematerijaliziran, a time i apstraktan 'paravan' za događaje na slici. Kao takav, postaje njihova suprotnost i njihova duhovna dimenzija na čije iščeznuće autor upozorava.
U formalnom smislu, Bezinovićeve slike su postmodernistička interpretacija nasljeđa pop-arta kojeg uspješno kombinira sa svojim tumačenjem srednjovjekovnog sakralnog slikarstva natopljenog misticizmom i mirisima alkemije. Iako je svaki rad zatvoren u sebe i pomalo hermetičan te funkcionira zasebno, svojim polariziranjem na dva 'terminala', oni zajedno čine koherentnu i neraskidivu cjelinu.
Aleksandar Bezinović se novim ciklusom potvrđuje kao zreli autor smislenog i artikuliranog slikarskog koncepta, zanimljivog oblikovnog postupka te visoke kolorističke senzibilnosti. Njegovi radovi služe ne samo kao simbolički i semantički kodovi, već kao i estetske, ali i problemske činjenice.' Ivana Gabrić
