U srijedu, 26. lipnja, u galerijama Bačva, Prsten i PM Hrvatskog društva likovnih umjetnika, otvara se 48. zagrebački salon, koji se ove godine održava na temu Identiteta. Autorica koncepcije Salona je Tea Hatadi, a izložba se može razgledati do 20. srpnja.
vrijeme: 26.06.2013. 19,00
mjesto: Zagreb; Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma bb
Pozvani umjetnici: Cvjetanović Boris, Cvjetičanin Branka, Ladislav Galeta Ivan, Martinis Dalibor, Trbuljak Goran, Žanić Vlasta.
Izabrani umjetnici: Babić Vanja, Barišić Petar, Mileusnić Dragan i Serdarević Željko, Brajnović Tomislav, CT kustoski koncept (Krašković Denis, Milić Miron, Pavić Predrag, Šandrk Stjepan, Tadić Stipan), Čop Matija, Friščić Danko, Grlić Martina, Ivančić Josip Pino, Juran Igor , Jurić Ivana i Fischer Fedor, Kurtela Nina, Malčić Ivica, Maleković Tonka, Marinić Marin, Medić Duje, Mezak Davor i Čubrilo Marko, Midžić Ivan i Svetić Josip, Miholić Martina, Miletić Hana, Pašalić Marko, Pavlović Pavle, Petrović Janko, Rožman Maja, Sanvincenti Davor, Sorola Melita, Stanić Marijana, Stojanovski Krunislav, Šuvar Duje , Vesović Milislav i Vujičić Lara, Vivoda Ana , Vukosav Borko, Vulić Ivana.
Popratni program: Hrvatska radio televizija HRT - Pavković Saša, Institut za suvremenu umjetnost Zagreb / Institute for Contemporary Art, Zagreb - Vukmir Janka, Kontraakcija / Counter-action, Mreža solidarnosti / Solidarity network.
Identitet, koji se kao riječ od početka globalizacije sve češće spominje, dovodi u pitanje i provlači ili obuhvaća sve pore društva. Da li je identitet riječ u čiji se kontekst sve i svašta može umetnuti ili je identitet vrlo bitna forma koja određuje egzistencijalni smisao pojedinca, grupe, zajednice?
Nemojmo zanemariti činjenicu da Zagreb i Hrvatska za koji dan svečano ulazi u novi sustav za koji nismo sigurni što nam sve točno donosi. Tako možemo zaključiti da se već idući kontekst salona dovodi u pitanje ako ga uspoređujemo s kontekstom unutar kojeg je formiran. Ne govoreći pritom u lošem smislu, već iz perspektive radoznalca. Ovaj pred nama zasigurno je posljednji koji je važan samo unutar granica Hrvatske jer već sljedeći biti će prvi unutar proširenih granica.
Kritika, koja nedostaje u pisanom obliku a upućena umjetnosti nužna je za formiranje identiteta u smislu pripadnosti. Ono što je važno je da ne nedostaje kritike od strane umjetnosti prema društvu u kojem se ta ista umjetnost rađa. No umjetnost je odavno kritika, osim što je potaknuta iznutra, proizlazi iz usporedbe s nečim postojećim izvana a sadržajno primamljivim.
Kako umjetnost propituje vlastitu egzistenciju unutar globalnog konteksta i koliko je spremna kritički sagledati vlastiti entitet pitanja su kojima se bavi ova tema salona. Da će se s proširenjem granica identitet pojedinca, zajednice i prostora s vremenom mijenjati to je neupitno, ali u kojem smjeru?
No, pokušajmo ući na mala vrata velikim i jasnim idejnim konceptima, podložnim kritikama i spremnim za modeliranje i prilagodbu. Zagrebački salon dio je identiteta grada Zagreba, umjetnik je tako urednik / moderator tog identiteta.
48. zagrebački salon tako postaje zbir različitih umjetničkih pristupa i disciplina, sabirna točka istovjetnosti ali i trenutak emancipacije umjetnosti od umjetnika samih.
