U četvrtak, 31. siječnja, s početkom u 13 sati, u HNK-u Osijek, predstavljaju se tri naslova biblioteke Uvodi: 'Uvod u hrvatsku kratku priču', prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić (Umjetnička akademija Osijek), 'Uvod u romantizam', prof. dr. sc. Marijan Bobinac (Filozofski fakultet, Zagreb) te 'Uvod u klasicizam', izv. prof. dr. sc. Cvijeta Pavlović (Filozofski fakultet, Zagreb). O knjigama će, uz autore i nakladnika, govoriti: akademik Boris Senker, red. prof., prof. dr. sc. Josip Babić te doc. dr. sc. Kristina Peternai Andrić.
vrijeme: 31.01.2013. 13,00
mjesto: Osijek; HNK u Osijeku, Županijska 9
'Uvod u hrvatsku kratku priču'
U knjizi Uvod u hrvatsku kratku priču naglasak će se staviti na njezin povijesni razvoj kao žanra, na teorijski pristup kratkoj priči kao i na opisivanje njezinih generičkih obilježja. Kratka priča bit će promatrana u hrvatskom književnom kontekstu.
Kratka priča vrlo je popularan književni diskurs. Poetika kratke priče nije strogo definirana, podložna je raznolikosti, u njoj se iščitavaju povijesni, politički, sociološki, antropološki konteksti. Kratka priča oznaka je za otvoren (i na početku priče i na njezinu kraju) prozni iskaz koji kroz zapis o fragmentu iz svakodnevice upućuje na stanje unutar njega, ostvarujući pri tome formalnu i stilsku ekonomičnost.
U kratkoj priči događaj je interpretiran na individualan način, tako da potpunu ulogu dokumenta ona ne može imati. U priču je upisan subjektivan pogled na zbilju. Takvim načinom pričanja (izbor riječi, konstrukcija rečenice, stilizacija, cjelokupno oblikovanje kratke priče) autor odlično uspostavlja kontakt s čitateljima pa oni, osim što u jednom dahu pročitaju napisano, upisuju u priču i vlastito vrednovanje svakodnevlja. Dobra komunikacija između čitatelja, autora i teksta omogućena je fleksibilnošću kratke priče koja svojom zaključnom otvorenošću zadovoljava horizont očekivanja većine recepijenata. Jedna je od bitnih karakteristika kratke priče težnja ne prema poanti, već središnjem efektu.
'Uvod u romantizam'
U sklopu biblioteke „Uvodi“, koja donosi koncizno prezentirane preglede važnih područja znanosti o književnosti, kao jedna od prvih knjiga planira se uvod u romantizam, središnju stilsku formaciju europske književnosti s kraja 18. stoljeća i prve polovice 19. stoljeća. U primjerenom opsegu, to jest na maksimalno 150 stranica, u knjizi će se iznijeti temeljno znanje o epohi romantizma – objasnit će se značenje(a) pojma epohe, njegova različita značenja i realizacije u europskim književnostima, socijalnopovijesni i kulturnopovijesni kontekst razdoblja, osnove estetike romantizma (pri čemu će riječi biti o različitim naglascima u pojedinim nacionalnim književnostima – od ideje o autonomiji umjetnosti i njezinoj nadmoći nad drugim sferama ljudske egzistencije do ideje o umjetnosti koja stoji u službi nacije na valu samoodređenja europskih naroda); nadalje, naglasak će biti i na prikazu tipičnih žanrova romantičke književnosti (subjektivna lirika u duhu narodne poezije, povijesni roman i drama, gotski roman itd.), a bit će spomenute i specifičnosti romantizma u pojedinim nacionalnim tradicijama i njihovi vodeći predstavnici, pri čemu će u prvom planu stajati njemački, engleski i francuski romantizam, dakle oni odvjetci epohe u kojima su nastale središnje poetološke koncepcije i najznačajnija književna djela. Bit će riječi i o drugim nacionalnim tradicijama, napose slavenskim, u okviru kojih se romantizam vrlo često pojavljivao paralelno s pokretima za nacionalnu emancipaciju, te će s tim u vezi poseban naglasak biti na objašnjenju veze između stilske formacije romantizma i ilirizma kao pokreta hrvatske nacionalne integracije. Svezak će uključiti i popis relevantne literature o romantizmu na svjetskim jezicima i na hrvatskom jeziku.
'Uvod u klasicizam'
Klasicizam je u povijesti književnosti moguće odrediti kao književni stil i književno razdoblje. Stoga je pristup temi usmjeren na proučavanje temeljnih odlika književnih tekstova kanonskih autora klasicizma, a s druge strane na njegove vremensko rasprostiranje u pojedinim nacionalnim književnostima od XVII. do početka XIX. stoljeća. Od početaka klasicističkih opredjeljenja u francuskoj književnosti XVII. stoljeća do vrhunskih predstavnika u XVII. i XVIII. stoljeću, pregled omogućuje uvid u teoriju klasicizma i književne primjere, kao i u opuse onih književnika koji su poetiku klasicizma prihvatili samo djelomice. Nakon analize francuske književnosti kao “kolijevke” klasicističke poetike, udžbenik prikazuje njegovo širenje u englesku, njemačku, talijansku i pojedine slavenske književnosti, s posebnim poglavljem o komparativnom uvidu utjecaja klasicističke poetike na hrvatsku književnost od XVII. do XIX. stoljeća. Pojedina poglavlja bit će posvećena glavnim predstavnicima klasicizma, od Corneillea, Molièrea, Racinea, Pascala, La Rochefoucaulda, La Fontainea i Mme de La Fayette, preko Popea, Johnsona i Drydena, Parinija, Alfierija i Foscola, Gottscheda, Goethea, Schillera i Krylova do Frankopana, Relkovića, Katančića i dubrovačkih latinista.
