Izložba 25. slavonski biennale 'Granice vidljivosti' otvorena je 8. prosinca, u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, gdje ostaje postavljena do kraja veljače 2017. godine.
vrijeme: 08.12.2016.
mjesto: Osijek; Muzej likovnih umjetnosti, Europska avenija 9
Za 25. izdanje Slavonskog biennala Ocjenjivački sud u sastavu: Leonida Kovač (predsjednica), Jasmina Bavoljak, Kata Mijatović, Iva Prosoli i Valentina Radoš odabrao je radove za nagrade kako slijedi:
Grand Prix
Ana Mušćet za rad Zastave
Ex Aequo
Tomislav Brajnović za rad Mozart
Goran Škofić za rad Na plaži
Ana Sladetić za rad Nevidljivi šator
Priznanje:
Marko Dješka za rad Grad duhova
Francesco Paolucci za rad Migranti
Nagrada samostalna izložba u MLU u 2018.
Ksenija Turčić za rad Joie de vivre
Kako postaviti vjerodostojnu i relevantnu 'salonsku' izložbu u vremenu postmedijske rekontekstualizacije prostora umjetničkog djelovanja? U svijetu koji nas okružuje, koji iz dana u dan poprima sve okrutnije obrise i obzore, i koji nema niti jedno jedinstveno znamenje stabilnosti, jedan je od ključeva čitanja suvremenog društva pokretljivost, ili pak trendovskim rječnikom – mobilnost, i duhovnog i fizičkog. Što se događa s našom percepcijom suvremenog života kad pokretljivost, mobilnost, zamijenimo glagolima migracija i izbjeglištvo – pritom ne zaboravljajući značenjsku razliku između potonje dvije riječi? Između našeg razumijevanja za interkulturnu i transnacionalnu bezgraničnost s jedne strane te podizanja barijera i označavanja teritorijalnih apetita s druge, umjetnost je nužno područje propitivanja susreta i razumijevanja, pružajući nove moduse vizualizacije budućnosti. Istupanjem u svijet/svjetove izvan izložbenog prostora, pogledom na Europu na prekretnici i pragu nove seobe naroda, na rubu ideoloških ratova, učvršćujemo prostor umjetnosti kao jednu od posljednjih slobodnih zona otpora. Otpora svim podjelama na osnovi različitosti i otpora negaciji ljudskosti. U postkolonijalnoj i posthladnoratovskoj Europi, kada se grčevito borimo za hibridne „nacionalne“ identitete isključivanjem drugog i drugačijeg, umjetnost je još uvijek arena političke moći i mogućnosti djelovanja proširenjem granica vidljivoga. Valentina Radoš, iz teksta natječaja