U Galeriji Nova, u utorak, 10. svibnja, u 19 sati, otvara se izložba '..željeznica, selo, grad..' koja sučeljava dvije umjetničke pozicije - Hamleta Hovsepiana i Mladena Tudora, koje su djelovale na rubovima umjetničkog sustava, a čije razlike u radu, metodama i odnosu spram kulturnog konteksta trenutka, međusobno osvjetljavaju specifičnost svakog umjetnika pojedinačno. Izložba je otvorena do 10. lipnja.
vrijeme: 10.05.2011. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Nova, Teslina 7
Izložba '. željeznica, selo, grad..' dio je projekta 'Slatke šezdesete'. 'Slatke šezdesete' je dugotrajan eksperimentalni istraživački projekt koji istražuje skrivene teritorije revolucionarnog razdoblja 1960-ih, viđene iz suvremenih umjetničkih i teorijskih perspektiva.
Izložba predstavlja intimističke filmove koje je 1970-ih Hamlet Hovsepian snimao u osami Ašnaka, svog rodnog sela u blizini Jerevana, gdje i danas živi i radi, te fotografije koje je Mladen Tudor od kasnih 1950-ih snimao i objavljivao kao reporter dnevnih novina i magazina. Naslov izložbe, preuzet iz stiha poznate partizanske narodne pjesme 'Da nam živi, živi rad!', upućuje na srodnosti paralelnih moderniteta i njihovo iščitavanje iz perspektive današnjeg post-tranzicijskog društvenog pejzaža.
Hamlet Hovsepian (rođen 1950.) je umjetnik čija praksa obuhvaća film, performans, land-art i apstraktno ekspresionističko slikarstvo. Od 1978. do 1980. Hovsepian je živio i radio u Moskvi, gdje se upoznaje s estetskom avangardom ruskog glavnog grada i održava prve izložbe. Nakon povratka u Armeniju njegov se rad temelji na životu u Ašnaku, mjestu koje je za njega istodobno i eksprimentalni laboratorij i sklonište od opresivnih društvenih normi. Filmovi 'Mislioc' (1975-76), 'Zijevanje' (1975), 'Češanje' (1975), 'Glava' (1975) i 'Bez naslova' (1976) izravno bilježe jednostavne svakodnevne radnje čije ih ponavljanje dovedi do apsurda. Ritam njihova gotovo apstraktnog predstavljanja razotkriva granice egzistencije i nadvladava naizgled periferni geografski kontekst.
Izbor radova Mladena Tudora (rođen 1935.) zahvaća niz novinskih fotografija izvorno nastalih tokom autorovog dugogodišnjeg fotožurnalističkog rada u redakcijama Vjesnika i Starta u razdoblju od pedesetih do kraja sedamdesetih godina. Društvenu zbilju autor dokumentira jezgrovitim prikazima situiranja likova-protagnosta u kontekstu koji ih socijalno određuje. Jednostavno nazivajući svoje fotografije prema mjestu i godini nastanka autor zadržava skroman i zgusnut format crno-bijele novinske fotografije. Tematski objedinjene prikazom različitih momenata procesa modernizacije socijalističkog društva, Tudorove fotografije pokazuju zamahe, ali i slijepe točke i krize tog projekta i njegovih često marginaliziranih protagonista.
