'Grimalda 2014.' u Galeriji LG

Stručni žiri: Eugen Borkovsky (predsjednik), Slađan Dragojević, Miranda Legović dodijelio je:
1. nagrada: Robert Hrelja
2. nagrada: Boris Baran
3. nagrada: Vesna Janko Finderle
Nagrada za kolekciju: Marino Matošević
Pohvale za radove: Vesna Janko Finderle, Zvonimir Perić, Nenad Zrinšćak, Sandro Sardoz, Marlen Glavić, Dren Butković, Snježana Bratanović, Jelena Vojinović

Autori izabranih radova za izložbu: Lučana Dušan, Darko Hrastovčak, Slavica Isovska, Marina Jašić, Edna Jurcan, Romina Kotiga, Valentino Munda, Saša Nikolić, Lili Lea Rušnjak, Dalibor Talajić, Sven Tomašić, Nataša Vlačić, Valter Zanco

U fokusu objektiva osmog foto natječaja Grimalda 2014. našao se portret. Tražilo se bilježenje lica sa ili bez osmijeha. Na natječaj se prijavilo 64 autora sa 184 fotografija. I ove godine projekt realizira Igor Blagonić s Udrugom mladih Pagubice i Društvom likovnih stvaratelja Pazin. Ponovo su uspješno ostvarili animiranje i angažiranje fotografskih kreativaca, profesionalaca i amatera iz Istre i iz drugih krajeva. Stručni žiri u sastavu: Eugen Borkovsky, Slađan Dragojević i Miranda Legović za izložbu je izabrao 25 autora a za nagrade i diplome odredio 11 pojedinačnih radova i jednu kolekciju. Izložba predstavlja 34 rada. Nagrađeni, pohvaljeni i izloženi radovi većinom zadovoljavaju kriterije: likovnost, sadržajnost i tehničku kvalitetu.

Portret znači prikazivanje individualnog izgleda i značenja. Najčešće je to prikaz osobe, njene glave i / ili lica. Tijekom povijesti portret ili autoportret je jedan od najčešćih umjetničkih motiva. Dobar portret mora izgovarati posebnost kojom se jedna osoba razlikuje od druge, mora nositi karakterizaciju modela. Prilikom selekcije prednost su dobili radovi koji problematiziraju, koji uz oblik prikazuju i narav portretirane osobe.

Rezultat cijelog procesa je izložba na kojoj je izloženo mnogo likova. Svi nose karakteristike određenih stanja. Tu nalazimo ushićenje, introspekciju, nesigurnost, razmišljanje, samouvjerenost. Akteri nisu idealizirana bića već naši susjedi, prijatelji i poznanici. Neki radovi kao da komentiraju, ogovaraju. Prezentacija postaje scena za dva nivoa suočavanja: pojedinca koji se prepoznaje i promatrača koji tog pojedinca prepoznaje. Sudeći prema općem dojmu Istrijanke i Istrijani ipak nisu loše volje, nisu ružni, više su apartni. Ima ih nekoliko previše dobre volje a neki su namrgođeni. Često su smješteni u okruženje koje ih određuje. Oko nekih lica može se raspresti cijela novela. Tu su i radovi vezani za umrle osobe. Nekoliko portreta je prikazano u maskiranom izdanju. Tu je čak i portret jedne životinje. Primjetna je emancipacija motiva ka širem dijapazonu istarskih karakteristika jer izložba dodiruje i urbano i ruralno, po portretiranim osobama ili ambijentima.(..)

Stručni žiri je radio samo s fotografijama bez znanja imena autora. Nije se inzistiralo na nekoj školi fotografije. Vrednovala se likovna kvaliteta, dojmljivost te autorska interpretacija motiva. Fotografija mora zadovoljiti više kvaliteta od čitljivog dokumenta. 

Jedna od svrha natječaja i žiriranja je edukacijske prirode. Odgovornošću selekcije, utječe se na senzibilitet promatrača ali i na pristup motivu i interpretaciji opažene okoline. Izabrani radovi svjedoče dokumentarnost potkrijepljenu likovnošću u mediju fotografije. Zahvaljujem organizatorima a naročito umjetnicima na odazivu i kreativnom trudu. Eugen Borkovsky, IV. 2014.