U srijedu, 21. ožujka, u 20 sati, u zagrebačkoj Galeriji SC, u sklopu programa 'Oni dolaze', otvara se izložba mladog srpskog umjetnika Bojana Radojčića pod nazivom 'Friendship'. Izložba je otvorena do 28. ožujka.
vrijeme: 21.03.2012.
mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25
(..) Bojan Radojčić poseže za dječjom igrom i prijateljstvom djece kako bi prenio dublje promišljanje pozicije individue u svijetu, njezina odnosa s drugima, procesa odrastanja i neodrživosti memorije. Slike u ciklusu Friendship prikazuju zamrznute trenutke dječje igre kao na starim fotografijama. Odjeća djece podsjeća na minula vremena, a njihova igra postavljena je u nedefinirane krajolike koji bi mogli biti svugdje i nigdje. Istovremeno evociraju univerzalno iskustvo djetinjstva i pobuđuju osobna sjećanja kod promatrača. No, prikazi su nejasni, izmiču nam, ne samo u vizualnoj izbijedjelosti već u odsustvu bilo kakve akcije.
Narativ reduciran na njegove sudionike onemogućuje nam da u potpunosti dokučimo scenu. Jedino što možemo jest sudjelovati u prizvanoj atmosferi, melankoliji samotnog promatranja i promišljanja djetinjstva kojem više ne možemo pripadati. (..)
U svojim djelima Bojan Radojčić supstituira platno stranicama knjige. Miješajući ulogu platna i knjige transformira oboje. Stranice nas navode da iščitamo slike kao priču, uvode narativnost koja bi nam u suprotnom možda promakla. Istovremeno nas oslikane stranice navode da formu knjige doživimo osjetilom vida. Svaki list knjige jedna je vizualna jedinica koja je saglediva, ali i čitljiva jedino u kontekstu drugih. Još izravnije na ovaj se način evociraju medij dnevnika i fotografije. I jedan i drugi služe kao metode bilježenja onog što smatramo važnim, a što nam nepovratno izmiče.
Označavaju nit kojom se pokušava ostaviti trag same osobe, kojom se pokušava zabilježiti kakva je osoba bila u jednom trenutku vremena i kakva više nikad neće biti. No ugasle boje, zamućene konture i odrezani kadrovi koji onemogućuju sagledavanje scene u potpunosti dovode u pitanje mogućnost održivosti sjećanja. Kao i fotografije, slike blijede. Fragilnost sjećanja inherentna je i stranicama koje sačinjavaju ove slike. Slike satkane od individualnih stranica kao i sjećanje sastavljeno od individualnih trenutaka mogu se uvijek ispremetnuti, listovi raspršiti, a ono ključno u procesu može nestati.
Djetinjstvo je unaprijed osuđeno na završetak. Ono nam neprestano izmiče. Jednom kad završi s njime je nemoguće uspostaviti direktnu komunikaciju. Smirenost dječje igre ne može se ponovo oživjeti. Nakon procesa odrastanja prekinuta je nit koja je povezivala osobu s djetetom. Jasnoća stvarnih doživljaja djetinjstva gubi se u nostalgičnom prisjećanju. Nostalgija i zaborav nužno su isprepleteni u našem viđenju djetinjstva i mi ostajemo kao Antoine Doinel, usamljeni u bespuću. iz teksta Dore Sapunar
Bojan Radojčić rođen je 1981. u Šapcu, Srbija. 2004. diplomirao je slikarstvo na ALU u Beogradu. Član je ULUS-a (Udruženje likovnih umetnika Srbije). Živi i radi u Beogradu. Izlagao je na nekoliko samostalnih izložbi.
