U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, u petak, 13. srpnja, s početkom u 20 sati, otvaraju se dvije samostalne izložbe. Petar Tuškan predstavlja se izložbom 'Vizualizacija intuicije', a Roberta Weissman Nagy predstavlja svoj likovni projekt 'Everything Will Be Alright'. Izložbe će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky
vrijeme: 13.07.2012. 20,00
mjesto: Grožnjan: Galerija Fonticus
Petar Tuškan stalno prilazi rubu apstrakcije sugerirajući prepoznatljivo. Ples po oštrici on izvodi instinktivno i do kraja pošteno rabeći energiju osobne imaginacije uz znanje koje je stekao na raznim stranama svijeta. Kod crteža, u grupama oblika pojavljuju se grafizmi, ponekad slični znakovnom pismu. Rukopis se približava dječjem, spontanom zapisu. Na slikama to rjeđe nalazimo. Tu prevladavaju naslage, namazi boja koje govore doživljaj. Materija postaje stanje. Potez i kolor, znalački kombinirani, daju vizualnu informaciju koja nije narativna. Ova dva elementa preklapaju se u osobnom stavu, premisi, postupku i rezultatu.
Petar poštuje gestu. Inicira ju i crtalom i kistom. Remećenje bjeline podloge uvijek je pokret. On zna da potez četkicom ili olovkom materijalizira nesvjesno osjećanje. Snaga geste naslanja se na snagu boje. Autor taj osnovni likovni iskaz, ovisno o raspoloženju ili emocionalnoj potrebi, nadograđuje novim slojem. Njime umiruje ili propituje akciju iz prve faze i koncentrira oblik. Koristeći sirove boje, rijetko ih prije intervencije na platnu pretvara u tonove. Tek kasniji vizualni doživljaj otkriva bogatstvo mogućnosti. Materijalizirana energija poprima oblik mijene. Uvijek se osjeća potez, govor nakupina. Ono što se događa na površini nije slika već akcija. Snatrenom obliku Tuškan poklanja razložnost vidljivosti. Vizualne iluzije, iskustva iz snova i sjećanja imaju strukturu koja ne može biti oblikovana konvencionalnom logikom. Razlog tome je postignuće odvojenosti od rasuđivanja koje ima karakter navika pa utječe na percepcijsku interpretaciju. Tuškan vizualizira nemoguće mogućnosti ali ne želi ocrtavati snove. Situacija je bliža seizmografu stanja. iz teksta Eugena Borkovskog
Pred nama je vizualna svetkovina autorice Roberte Weissman Nagy. Naziv projekta upućen je svim akterima: publici, umjetnicima, kritici: 'Ma naravno, sve će biti u redu'. Osobno suočavanje s plavetnilom rezultira paralelni slalom sa artificijelnim plavetnilom neona. Strategija oblikovanja signira odnos 'Bijele kocke', hrama umjetnosti i robnog centra, hrama potrošnje. Galerija, neutralni prostor koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, postaje definiran obojanim svjetlom. Roberta signira situaciju jednostavnim elementima: gestualno ispisani tekst, plavo svjetlo i potrošačka kolica elementi su uprizorenja. Iako smo u ovoj prigodi promatrači, umjetnica nam logičnim slijedom daje ulogu u instalaciji: dio postava su promatrači koji ulaskom u prostor postaju kupci. Naše figure važan su element ovog rada. Hvatajući nas u potrošačko plavetnilo umjetnica nas suočava sa realnošću. Uronjeni u svjetlost, ljudi i predmeti dobivaju nadrealističke konotacije…
..Roberta problematizira način života na kojeg smo perfidno natjerani. Jer, estetika zrelog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Pojavljuje se i dostupno je sve više informacija a sve manje značenja. Uočeno je uživanje i prekomjerna potrošnja, odnosno hedonizam kao oblik samoispunjenja koje ne donosi istinsko zadovoljstvo. Uskoro će biti kažnjivo barem jednom tjedno ne ući u robnu kuću. Rezultat toga je površnost i poslušnost reklamokratskom svijetu. Opasnost ne uočavamo na stupnju razvoja nego kad već učini štetu...iz teksta Eugena Borkovskog
