Od 21. lipnja do 13. srpnja, u Galeriji ŠKUC u Ljubljani, otvorena je izložba Fokus grupe (Iva Kovač i Elvis Krstulović) pod nazivom' A Taste for Work'.
vrijeme: 21.06.2014.
mjesto: Ljubljana; galerija Škuc, Stari trg 21
Gdje je suština umjetničkog neostvarenog obećanja boljeg svijeta? Ako se složimo s Bojanom Kunst, mogući odgovor leži u paradoksu da umjetnik/ica personificira ideal post-Fordističkog/e radnika/ice koji/a proizvodi, koristeći svoje kognitivne i afektivne mogućnosti u fleksibilnim radnim okolnostima, ne čineći razliku između rada i slobodnog vremena. U projektu umjetničkog kolektiva Fokus Grupa, vrijeme je neuralgična točka opće prekarizacije simbolizirane slikom umjetnika/ice, što je centralni motiv izložbe A Taste for Work.
Aktivna uloga umjetnosti u mijenjanju svijeta prožeta je paradoksima, gotovo ironijom, što je najočitije u dugom dvadesetom stoljeću. Ono počinje eksperimentima povijesnih avangardi, osobito Ruskom avangardom, čija je potraga za novim čovjekom težila da izbriše ono što je razumjela kao buržujsku podjelu privatnog i javnog života. Kako je avangarda primjenjivala ove ideje dosljedno, neizbježno je počela redizajn svakodnevnih predmeta.
U njihovu projektu, Fokus Grupa slijedi dizajn radionice Aleksandra Rodchenka, i rekonstruira dva komada namještaja, multi-funkcionalna predmeta koji su težili da revolucioniziraju svakodnevni život i probiju ljusku privatne sfere kao utočišta zastarjelih buržujskih navika. Snažno preoblikujući svakodnevni život, eksperiment avangarde težio je da preraste staro: multi-funkcionalnost namještaja je tako odražavala efikasnost novog čovjeka, što je viđeno kao emancipatoran koreografski trenutak.
Gotovo stoljeće kasnije, njena paradoksalna post-Fordistička reartikulacija preuzima principe avangarde kroz uredski namještaj, težeći da održi sposobnost tijela da služi kapitalu koliko je dugo moguće, kombinirajući radni pokret i osobitu 'uredsku tjelovježbu'. Izložba također predstavlja masovno proizvedene stolice za klečanje, koje su uvod u film What could possibly incite human beings to undertake tedious, tiresome, tasks? koji kombinira meditativne rituale Velikog tjedna i odlomke iz knjige Michela Houllebecqa Platform. Sučeljavajući ritualne obveze i književne fragmente, rad propituje nestanak separacije između kretanja tijela potaknutog racionalnom organizacijom rada, i kretanja slobodnog vremena. Možda se ritualni motiv može također interpretirati u okviru vidljivosti rada u kasnom kapitalizmu, gdje je rad shvaćen kao sredstvo samo-ostvarenja i posljedično vrijednost sama po sebi, koja se izvodi pred očima drugih.
Fokus post-Fordističke proizvodne metode na ono što je zajedničko čovječanstvu (Agamben), radikalno re-valorizira emancipatornu moć kreativnosti, u koju je umjetnost dvadesetog stoljeća ulagala svoju vjeru, i transformira je u temeljnu moć kapitala. Ova činjenica je nagoviještena (s trunkom sarkazma) u videu Fenêtre sur le monde, koji upućuje na hibridnu kombinaciju radnih zadaća i 'relaksacije' kroz kreativnu igru s uredskim priborom na prozorima zgrada u poslovnoj četvrti Pariza. U podmukloj 'relaksaciji' korporativnog radnog dana nedostižan cilj se predstavlja: navodno ukidanje rada kroz tranziciju u čistu kreativnost.
Prema tome, nije iznenađujuće da je polazna točka izložbe A Taste for Work hommage radu Sanjarije usamljenog šetača, u kojima Rousseau piše filozofske elaboracije kroz opis svojih botaničkih šetnji po otočiću Saint-Pierre na jezeru Bienne. Reenactment rousseauvih sanjarija doveo je do serije performativnih šetnji, u kojima su umjetnici raspravljali pitanje vremena u kontekstu prekarnog rada na različitim lokacijama i s raznim ljudima.
Kako razgovori nisu snimani, jedina dokumentacija koja bilježi događaj je Herbarij, predstavljajući pored odabranih biljki temeljne ideje koje su se pojavljivale u razgovoru dok se raspravljala transformacija rada kroz, kako to tvrdi Bojana Kunst, 'konstantnu i nemilosrdnu aktualizaciju potencijalnosti, gdje je forma, dakle sama vremenitost (…), u potpunosti uvjetovana svojom vlastitom finalizacijom'. Ovo opsesivno usmjerenje cilju propituje rad Perfect lovers Vol2, koji preformulira Gonzalez-Torresovu kritiku hetero-normativne ekonomije partnerstva, transformirajući je u Owenovski graf osmosatne podjele dana (rad, rekreacija, odmor), koji se ne prepoznaje u istom registru današnjeg komprimiranog vremena.
Pozicija umjetnika/ice u proizvodnim procesima je centralna preokupacija
Fokus Grupe. Paradoksalno, umjetnik/ica koji/a je idealna paradigma post-Fordističkog sna o neograničenoj fleksibilnosti koja se ostvaruje kroz kreativne, afektivne i kognitivne mogućnosti individue, ostaje osoba koja je najčešće isključena iz ekonomije koju tako primjereno utjelovljuje. Kustos: Vladimir Vidmar
