Preskočite na glavni sadržaj

'Femme Fadal' – nova premijera u KNAP-u

Premijera predstave 'Femme Fadal – San o Amáliji Rodrigues u slikama kazališta sjena', u režiji Morane Dolenc, održat će se 4. svibnja u zagrebačkom kazalištu KNAP, s početkom u 20 sati. Predstava je nastala u suradnji Kreativnog sindikata i Kazališta KNAP.
vrijeme: 04.05.2012. 20 h
mjesto: Zagreb; Kazalište KNAP, Kulturni centar Peščenica, Ivanićgradska 41a
url: http://www.knap.hr/

'Femme Fadal' je komad u kojem se isprepliće kazalište sjena s fado pjevanjem u izvedbi Jelene Radan, koju glazbom prati Pedro Abreu.

Prva glasovita fado pjevačica bila je Maria Severa Onofriana (1820. – 1846.), dok je u dvadesetom stoljeću fadu svjetsku slavu donijela Amália Rodrigues. Od skromne prodavačice naranči Amália je vrlo brzo došla do velikih svjetskih koncertnih dvorana prometnuvši se u jednu od najznačajnijih portugalskih kulturnih ikona. U crnoj haljini i ogrnuta prepoznatljivim crnim šalom, Amália u sebi objedinjuje prošlost i budućnost fada. Unatoč slavi i uspjehu, tijekom života nikada je nije napuštao pesimizam i svojevrsni fatalizam. Sama Amália je u više navrata spominjala kako ju je od pokušaja samoubojstva spasilo gledanje filmova Freda Astairea. Osim priče o Amáliji, u ovoj predstavi želja je ispričati priču o jednom narodu, njegovoj glazbi i burnoj povijesti.

'Slušajući fado u mislima se roji bezbroj slika: crnih, bijelih, šarenih, portugalskih. To je glazba u kojoj se sjetni tonovi izmjenjuju s vedrima. Kad bi glazbu bilo moguće predočiti slikom, fado bi bio prostor u kojem se poigravaju svjetlost i sjene. Lutkarska umjetnost (kazalište sjena i teatar objekta) stoga je prirodan izbor koji predstavi donosi slobodu izražavanja, stihovi i glas prenose priču, a glazba ih svojom formom spaja.

Fado za nas ima i miris, boju i okus.

Femme Fadal nije biografija Amálije Rodrigues, ona je naš zajednički san o Amáliji, o jednom vremenu za kojim čeznemo. A čežnja se, kao što znamo, na portugalskom kaže saudade'. Morana, Jelena i Pedro

Dramaturgiju potpisuje Dean Trdak, a režiju Morana Dolenc. Izvođači su Pedro Abreu, Morana Dolenc, Jelena Radan i Jelena Radmanović. Lutke su izradili Morana Dolenc, Jelena Radmanović i Boris Sekulić. Za glazbenu obradu je zaslužan Pedro Abreu, a za kostime Patrik Dolenc. Izradu scenografije potpisuju Darko Crnčević, Patrik Dolenc i Marinko Radočaj, koji je zaslužan i za oblikovanje svjetla.
Fado (lat. fatum, sudbina) je tradicionalna portugalska glazba rođena početkom 19. stoljeća u lisabonskim krčmama. Njezine teme isprva su obuhvaćale crtice iz boemskog života marginalnih ličnosti (prostitutki, mornara, svirača i pjevača fada), ljubav, ljubomoru, strasti, ali i onaj tipični portugalski osjećaj čežnje po imenu saudade te svojevrsnu apatiju i pomirenost sa sudbinom koja se ogleda u samom nazivu te glazbe.

'As almas fortes atribuem tudo ao Destino; só os fracos confiam na vontade própria. (Snažne duše sve pripisuju Sudbini; samo se one slabe pouzdaju u vlastitu volju).' Fernando Pessoa