...'Eugen je kao i svaka druga institucija moga života. I sasvim je nemoguće, pa i nedopustivo da ga predstavljam izvan cjelovitosti vremena u kojem gledam kako prikuplja ostatke svijeta u kompozicije koje postaju sasvim ozbiljne, kao da ozbiljnošću podrivaju subverzivnost proizvođenja novih predmeta i stvari, jer svijet treba samo presložiti u novu formu. Svakako oguliti višak, ali tako da „stvari ostanu nevine“.
Ova je izložba po mom mišljenju njegovo treće, pročišćeno čitanje svijeta. Geneza tročlane promjene bi mogla izgledati ovako: Prvi dio postupka je razračunavanje s vremenom nijemosti simbola, s rašomonom, kakofonijom njihove neujednačene upotrebe koja razdire prvi, nikada više čitljiv sloj naracije. Nakon toga razdvaja se prosudba svijeta od podloge čulnosti, u korist čulnosti. Drugi dio postupka je sudjelovanje u svijetu koji više ne znači nego jest, izvlačenje osobne asocijacijativne formalne strukture, izloženi rendgen duha, pa je sve još vidljivo premda nema konsenzusa oko vrijednosti „priče“. Time je oljuštena poetska komponenta apstraktne forme. Treći dio postupka, ogolijevanje je iskustva do posljednje točke održivosti u formi, predmetnutost kojoj opranih ruku prilazimo baždareći scenografiju iskustva kao tragove sjećanja. Utočišna arhitektura novostvorenih predmeta ovdje se izjednačava s raseljenim životom, poslije kojeg će ostati svitci prirode i smeća kao preostali rukopis bez pisma, ili bolje, pismo bez poruke, ili bolje, poruka bez naputka….' Opširnije (Kustosica izložbe prof. dr. sc. Nataša Lah)
