Preskočite na glavni sadržaj

Eugen Borkovsky: Fraktalni objekti

U Galeriji sv. Nikole u Malinskoj na otoku Krku u subotu, 29. srpnja 2017. u 21 sat, otvara se samostalna izložba Eugena Borkovskog pod nazivom Fraktalni objekti. Likovni projekt predstavit će Milena Žic. Izložba će se moći pogledati do 12. kolovoza.
 
vrijeme: 29.07.2017.
mjesto: Galerija sv. Nikole u Malinskoj
Uz otvorenje bit će prikazan video rad Katje Restović, na temu plesnog performancea Ka bijelom, autora i izvođača Žaka Valente. Autor glazbe Tyler Friedman: The same hill.

Fraktalni objekti
(predgovor katalogu)

Pred nama su djela ambijentalnih oblika, ona pune prostor neprestano uvećanim dimenzijama detalja, koji na kraju otkrivaju anatomiju cjeline. Radovima Eugena Borkovskog dovoljno je pogledati površinu i otkrit ćemo brojne predodžbe. Otkud one dolaze , jesu li one samo znakovi  postavljeni  na ovim prizorima ili njihovim sjenama…..?
  
Njegove su grane pomne izrade s impliciranom porukom o utjelovljenju prenošenja i vizualizacije prirode u umjetnička djela. Po strogim žičanim površinama ( gušćim ili rjeđim, svijetlim ili tamnijim) geometrizirane grane obilježene su kao apstraktne skulpture, koje rastu od minimalizma do potpuno suprotnih  likovnih ciljeva, a to su reflektirajući  dodaci koji se multicipliraju.
  
Fraktalni objekti Eugena Borkovskog kao da odaju figurativne slike  na temelju crno – bijelih fotografija, s tim što autor ne koristi materijal koji rabe umjetnici. Žica je gotovo vlaknaste teksture i sadrži reljefne uzorke, koji put zrnate. Postavlja se pitanje kakav je međusobni odnos dijelova objekta. Pa, tu smo negdje između iluzije i stvarnosti i tražimo središnju poveznicu. Ona je u formama svega drvolikog.  U malim geometrijskim dijelovima koji cjelini daju  jednaku razinu detalja. To su fraktali – u svakom se novom povećanju vide neki detalji koji prije nisu bili vidljivi. Količina se može povećavati, samosličnost ostaje. Fraktali su umanjena inačica samih sebe.
  
I najmanji je dio umanjena kopija cjeline. To je autoru vrlo važno, to je njegova primarna tema. I njegova vjernost svojoj prepoznatljivosti. Radovi su mu postavljeni okomito, drugi horizontalno, neki u prostoru…
  
Uporaba prikaza ničim nije ograničena, sve je tu jasno i precizno. Tako dobivene slike lelujaju kao neki poznati prizori. Te skupine radova koje nam Borkovsky donosi, prikazuju pedantne konstrukcije koje smiruju. Izgleda da te adaptacije nisu nimalo slobodne. One kao da komentiraju nešto o prirodi  ili životu, one jednostavno govore da je to svijet u kojem žive, da je suvremena umjetnost spoj slike i skulpture u prostornom efektu.
   
To nije scena na kojoj se nešto odvija. Autorovi  Fraktali  su zagonetka koju je dobro tek otkritvati. Uvijek i stalno mi otkrivamo  taj neobičan život i prirodu u nama i oko nas. Zanimljiv suvremeni materijal od kojeg autor gradi svoje objekte možemo nazvati neutralnim, a otkriće fraktala slučajnim. Možda svojim radovima autor želi razbiti mit  o klasičnim pretpostavkama u umjetnosti. Eto je posegnuo za matematičkim intervencijama fraktala i njihova otkrića. U mreži zarobljeni dijelovi , doimaju se estetski komponirani i oblikovani, iznad svega žele komunicirati s gledateljem.
   
Format njihova slijeda odaje nam uslojene odraze u raznim smjerovima. Kompozicije u nizovima ipak imaju svoj narativni sadržaj, a izvor im je u prirodi. Samo ovdje koji put, trodimenzionalno postaje dvodimenzionalno. Radovi Eugena Borkovskog su poslijeslikarska i poslijeskulptotska suvremena ispričana likovna priča. / Milena Žic