U Hrvatskom muzeju arhitekture, u utorak, 6. prosinca, s početkom u 19 sati, u sklopu izložbe 'Bilješke iz arhiva arhitekata' održava se predavanje dr. sc. Tamara Bjažić Klarin: Ernest Weissmann - arhitektonsko djelo 1926. - 1939.
vrijeme: 19,00
mjesto: Zagreb; Hrvatski muzej arhitekture, I.G.Kovačića 37
Ernest Weissmann (1903. – 1985.) nakon studija u Zagrebu, formulira vlastiti koncept društveno odgovorne i socijalno osviještene arhitekture koja je zahtijevala znanstveno-analitičku inženjersku metodu projektiranja utemeljenu na brojnim parametrima, a u krajnjoj konsekvenci primjenu tipizacije, standardizacije i prefabrikacije, u pariškim atelijerima Adolfa Loosa i Le Corbusiera, te pod izravnim utjecajem lijeve frakcije CIAM-a čiji je član od 1929. Weissmann prvi u nizu projekata, od Sanatorija tuberkuloze kosti i zglobova u Kraljevici (1928.) do Zakladne i kliničke bolnice u Zagrebu (1930. – 1931.), sustavno razrađuje tipski montažni prefabricirani objekt namijenjen deficitarnim zdravstvenim ustanovama.
Od 1932. član je Radne grupe Zagreb, nacionalne grupe CIAM-a za Jugoslaviju, koja angažirano djeluje u domovini i sudjeluje na Četvrtom kongresu u Ateni 1933. ključnom za povijest urbanizma. Alternativnom verzijom Atenske povelje kojom zagovara znanstveno utemeljeno planiranje, ali i radikalna politička rješenja, Weissmann je stekao međunarodnu reputaciju.
Od 1934. do 1938. djeluje u Londonu i Parizu. Posvećen je borbi za demokratizaciju i reorganizaciju CIAM-a te malobrojnim projektima namijenjenim domovini. Ernest Weissmann jedna je od ključnih stvaralačkih ličnosti hrvatske arhitekture 20. stoljeća, njezina glavna poveznica s međuratnom europskom arhitektonskom avangardom čiji je ravnopravni član. Usprkos relativno malom broju projekata i svega pet izvedenih građevina stvorio je jedan od najcjelovitijih opusa hrvatske međuratne arhitekture koji inaugurira novo građenje u njegovoj sveukupnosti – uključujući novi prostorni koncept, konstrukcije i tehnologije.
