Komitet za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta objavio je studiju 'Encouraging private investment in the cultural sector'. Predstavljanje studije organizira se u srijedu, 23. studenog, u Bruxellesu, Belgija. U autorstvo studije uključeni su i znanstvenici Instituta za međunarodne odnose.
Studija identificira trendove u poticanju privatnih investicija u kulturnom sektoru zemalja članica EU-a. Studija obrazlaže empirijske podatke prikupljene pomoću upitnika, studija slučaja 5 zemalja (Italija, Nizozemska, Slovenija, Poljska, UK) te internog istraživanja. Daje pregled mehanizama i mjera koje se koriste kako bi se potaknulo privatno ulaganje, uključujući: porezni okvir (npr. poticanje konzumacije kulture te poslovno i filantropsko ulaganje), financijske i bankovne sheme te mehanizmi posredovanja. Studija također daje na uvid komparaciju privatnih ulaganja u kulturu u SAD-u i Europi.
'Kombinirana ekonomija financiranja umjetnosti i kulture općenito se poima kao model financijske održivosti. Dok različiti izvori financiranja kulturnih aktivnosti uključuju javnu potporu, privatnu potporu te zarađeni prihod, ova je studija posvećena analizi privatnih ulaganja u kulturu. Studija nastoji analizirati različite oblike privatnih ulaganja iz perspektive kulturnih politika i postojećih stimulacijskih mjera.
Cilj je ove studije omogućiti Europskom parlamentu bolje razumijevanje važnosti javne inicijative za privatno financiranje kulture. Glavni je fokus istraživanja na važnosti ekonomskih, političkih i kulturnih aspekata modela financiranja i mehanizama, koje su razvile vlade kako bi potaknule privatna ulaganja u kulturni sektor i proširile uporabu takvih načina i mehanizama.
Studija nastoji identificirati opće trendove u EU, vezane za privatno financiranje kulturnog sektora, dajući ujedno primjere novih praksi i politika u zemljama članicama EU-a. Naglasak je na ispitivanju osnovnih motivacija za financiranje kulturnog sektora te na ključnim preprekama s kojima se privatni investitori susreću. Studija se bavi potrebom za istraživanjem komparativnih kulturnih politika na ovom području, te naglašava zajedničku odgovornost zemalja članica EU-a da osiguraju komparativne podatke na EU razini.
Termin privatno ulaganje, prema definiciji u ovoj studiji, uključuje bilo kakvo ulaganje, davanje ili trošenje za kulturu, od strane pojedinaca, poslovih subjekata ili ne-javnih organizacija. Ova se definicija proteže izvan koncepta privatnog ulaganja koje se primarno povezuje s povratom kapitala koji uključuje privatnu podršku i zarađeni prihod koji potječe od pojedinaca, poslovih subjekata ili neprofitnih organizacija, bez obzira da li oni investiraju u, sponzoriraju, doniraju ili konzumiraju kulturu.
Stoga, relevantni oblici podrške, koji se predmet diskusije, jesu izravno ulaganje, sponzorstvo, pokroviteljstvo i donacije, te zarada od prihoda kao što su karte, ulaznice i druga prodaja. Ulaganje, davanje i trošenje potaknuti su različitim motivima: ulaganje potiče princip dobiti, mjeren u terminima profita, davanje potiče princip društvene odgovornosi, izražen kroz društvene, simbolične i slične neekonomske vrijednosti kulture, a trošenje potiče princip potrošačkog suvereniteta, mjeren kroz tržišnu ili uporabnu vrijednost kulture kao i intrinzičnu vrijednost kulture.'
Autori:
IMO – Institut za međunarodne odnose
Vesna Čopič – glavni istraživač
Aleksandra Uzelac – koordinatorica studije
Jaka Primorac, Daniela Angelina Jelinčić, Andreja Srakar, Ana Žuvela
Online izdanje moguće preuzeti
ovdje
