Emilija Duparova: Petlja

Petlja kao tehnički pojam unutar područja medijske umjetnosti označava beskrajno ponavljanje segmenta zvuka i pokretne slike, odnosno ponavljanje medijskog umjetničkog rada u beskrajnoj vrtnji od njegovog početka do kraja tijekom prezentacije. U istoimenom ciklusu i izložbenom projektu Emilije Duparove petlja je istovremeno metoda i motiv koji predstavljene video radove, fotografske cjeline, zvučne i tekstualne instalacije, izdvaja unutar umjetničinog inače heterogenog opusa. U radovima sa zadanom vremenskom komponentom trajanja, poput videa ili zvučnih instalacija, petlja u ciklusu funkcionira kao ustaljeni tehnički obrazac beskrajne prezentacije dok će fotografske i tekstualne instalacije sugestiju beskrajnog trajanja motiva postići zahvaljujući postavu u niz ili pokrivanjem zidne površine rasporedom u raster.

Motive svojih radova Emilija Duparova pronalazi u neposrednom okruženju te ih intuitivnom selekcijom na licu mjesta bilježi fotografskom i/ili video kamerom. Na formalnoj razini svi radovi su na tragu one struje vizualnih umjetnosti 20. stoljeća koja je apstrakciju razvijala redukcijom slike objektnog svijeta. Duparova uvijek polazi od dokumentarne snimke koja se rotacijom kamere i montažom u petlju sve više udaljava od izvornog predmetnog motiva prema čistim likovnim vrijednostima.

Po istom koncepcijskom obrascu i odgovarajućim tehničkim postupcima obrade audio materijala, umjetnica će snimku realnog  popratnog zvuka artikulirati u zvučnu kulisu, koju će potom po ciljanoj dramaturgiji rada ciklički pojačavati ili ubrzavati, odnosno utišavati ili usporavati. Zahvaljujući kombinaciji ovih postupaka umjetničko je djelo gotovo u potpunosti odvojeno od svog stvarnog polazišta te se doima kao da ne proizlazi iz nečeg, niti da predstavlja išta drugo osim ogoljenog unutarnjeg stanja umjetničinog duha ili duše. Zahvaljujući postprodukcijskoj obradi zvuka i slike, a u nekim slučajevima zahvaljujući dobro odabranom kadru i kutu snimanja, poveznica s ishodišnim motivom toliko je neprimjetna da se rad doima virtualno generiran. Kako bi naglasio koncepcijsku osnovu petlje, postav izložbe koristi bežičnu tehnologiju distribucije zvuka pa ugođaj izložbe najavljuje i održava audio instalacija Neprolazna misao (2015.), čije neprekidno mantrično ponavljanje niza pojmova koji opisuju različite životne i mentalne kategorije, započinje i dovršava svojevrsnu prostorno-vremensku petlju cijele izložbe.
 
Na semantičkoj razini, naziv izložbe i ciklusa istovremeno ukazuje na univerzalno i metafizičko značenje radova koji svi podjednakim intenzitetom odražavaju umjetničin subjektivni, poetično- mračni doživljaj stvarnosti. Petlja Emilije Duparove gledatelje ostavlja u neizvjesnosti o prirodi predstavljenog materijala, u pitanju da li se prikloniti njegovoj opisnoj ili simboličkoj suštini i u dvojbi da li vrednovati njegove formalne ili propitivati njegove semantičke razine. U konačnici preciznija refleksija o civilizaciji koja je zaglavila između manipulirane predodžbe o stvarnom diskursu i suštine stvari, naprosto nije moguća. Kustos: Branko Franceschi

Emilija Duparova (Split, 1967.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u zvanju redovite profesorice. Uz slikarstvo, njena umjetnička praksa uključuje multimedijalne projekte, ambijente, instalacije, fotografiju i video. Članica je likovnih udruženja Splita, Zagreba i Rijeke. Do sada je realizirala 49 samostalnih i sudjelovala na mnogobrojnim skupnim i žiriranim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad i rad u struci dobitnica je značajnih međunarodnih i nacionalnih nagrada i priznanja.