Dvije izložbe u Galeriji SC u Zagrebu

Radionica Paper Based Design je održana ALU pod vodstvom mentorice doc. Natalije Nikpalj i suradnice doktorandice Ane Sladetić. Radionica je imala za cilj potaknuti studente da uvide, postave, prepoznaju konkretan problem i razvijaju vlastiti proizvod koji rješava određeni problem na inovativan način. Temeljni je zadatak polazio od osmišljavanja inovativnog načina rješavanja funkcionalnog problema; primjerice sklopiti papirnatu čašu koju je moguće odložiti da stoji samostalno, bez prevrtanja. Zbog ekonomičnosti i smanjenja troškova radionica je bazirana na dostupnim materijalima – u prvom redu papiru – no lepeza rješenja i prototipova obuhvaća i druge jeftine i reciklažne materijale. Pri oblikovanju pažnja je posvećena pakiranju, jednostavnosti transporta, lakoći primjene te što jednostavnojoj montaži proizvoda.


Proizvodi koje su studenti razvili često imaju svojstvo multifunkcionalosti kao primjerice podna prostirka koja sklopljena postaje stolić za kavu; ljuljačka za djecu koja presložena postaje troimenzionalna puzzle slagaljka, tunel ili brijeg; polica u obliku trapeza koja modularnim kombiniranjem postaje višefunkcionalni predmet od posude za cvijeće do sustava za sjedenje. Ostali proizvodi pokrivaju širok spektar primjene od didaktičkih knjiga za slaganje, rasvjetnih tijela do sjenila za prozor i predmeta koji dijele prostor na zabavan način.
Trinaest je studenata na originalan i inovativan način osmislilo 17 duhovitih koncepata koji su zajedno sa svakim prototipom predstavljeni vertikalnim prostornim markerom na žutoj ceradi kao dijelom prostornog dijela prezentacije. Više detalja o svakom konceptu može se pronaći na spomenutim markerima na samoj izložbi.
 
Izložba Vanje Babića pod nazivom 'Ima ih u tramvajima'
Ima ih u tramvajima, dijele ih na ulazima u trgovačke centre, zataknuti su za brisače na automobilima, lete po ulicama. Većina tih letaka reklamira kredite. Oni su jednostavnog (amaterskog) dizajna i upečatljivih, nametljivih boja – ako živite u Zagrebu – taktike gerilskih oglašivača kredita sigurno su pronašle svoj put do vas.. Osim što predstavljaju vizualno zagađenje javnog prostora i nekontrolirano širenje reklamnog diskursa u sve pore svakodnevice, ovim ilegalnim načinom oglašavanja promovira se usluga nepovoljna za korisnika. U društvu neimaštine i materijalne nesigurnosti, gdje su gotovo svi opterećeni nekom vrstom kredita ili duga – reklamiranjem istih kao da se zatvara čarobni konzumeristički krug – kreditom iz duga u još veći dug...
 
Svojim radom propitujem estetsku i značenjsku dimenziju letaka, distribucijske taktike kamatara, odnosno njihovih zaposlenika, kao i učinke na slučajne prolaznike/ice. Rad nastaje kroz nekoliko faza: sakupljanje, arhiviranje, estetska analiza, redizajn, odnosno resemantizacija letaka, proizvodnja novih i njihova redistribucija aproprijacijom uobičajenih kamatarskih taktika, ali s novim učincima.
 
Kreditni leci imaju dvije značenjske razine – tekstualnu i likovnu. Tekstualna razina prednje strane letaka odnosi se na ponudu u pravilu uvijek 'najpovoljnih' i 'najboljih' kredita uz odgovarajuće kontaktne brojeve. Na drugoj strani letak se obraća prolaznicima s ponudom za posao u kojem 'vaša dob i stručna sprema nisu upitne', nego se traži 'marljivost i upornost!!!'. Dakle, osim funkcije prodaje (nametanja) kredita, letak ima i regrutacijska svojstva. Na likovnoj razini, leci u cirkulaciji posljednje tri godine, mogu se podijeliti na dvije faze: u prvoj dominira dizajn jednostavnih geometrijskih apstrakcija nametljivih boja, a u drugoj, novijoj fazi javljaju se fotografski prikazi obitelji, žena i djece s novčanicama. Minimalnim varijacijama pojedinih geometrijskih apstrakcija, na primjer, mijenjanjem boja kromatskog spektra – nastaju cijele serije. Svi fotografski prikazi iz druge faze preuzeti su s interneta pretraživanjem po ključnim riječima željenih vizualnih motiva – 'woman and money', 'baby and money', 'family' – koji bi, očito, trebali polučiti konzumerističke učinke. Po uzoru na sakupljene letke prve faze, dizajnirao sam nove brišući tekst i reducirajući sadržaj isključivo na likovnu razinu geometrijske kompozicije.

Po uzoru na kamatarske prakse izašao sam na ulicu i dijeljenjem 'šarenih papirića' slučajnim prolaznicima te zamjenom s originalima na njihovim uobičajenim mjestima u tramvajima, pokrenuo sam cirkuliranje redizajniranih letaka javnim prostorom. U nekoliko navrata dijelio sam letke u neposrednoj blizini zaposlenika koji su dijelili originalne te razgovarao s prolaznicima i djeliteljima:

Na 4000 letaka 5 ljudi uzme kredit
Dijeljenje letaka 20 kn/h
1000 letaka u sat vremena
 
Daljnjom igrom plohama iz letaka, stvarao sam nove kompozicije. Preslagivao sam ih na razne načine i printao u raznim formatima, uokvirio i izvukao iz originalnog konteksta stvaranjem novog - konteksta vizualnog objekta isključivo estetske funkcije – "slike za na zid. U tramvaju sam uočio da ljudi spontano interveniraju u letke gužvajući ih, kidajući na komadiće, ali i stvarajući nove objekte na razne načine. Hvatanje u koštac s lecima, ne kao s informacijom, nego kao s besadržajnim materijalom kojim su ispunjeni javni prostori naše svakodnevice, kreativan je čin, svejedno radi li se destrukciji letka ili njegovom modeliranju. Po uzoru na ovakvu spontanu praksu i postav izložbe osmišljen je interaktivno za posjetitelje, kao mjesto na kojem su pozvani reagirati na sakupljene letke.