Otvorenje izložbe umjetnice Dubravke Rakoci pod nazivom 'Lipanj u Splitu / June in Split' održat će se u splitskoj galeriji Kula u srijedu, 10. lipnja, s početkom u 20 sati. Izložba ostaje otvorena do 9. srpnja 2015.
vrijeme: 10.06.2015.
mjesto: Split; Galerija Kula, Kralja Tomislava 10
Arhitektonika boje
Posljednji put je, prije desetak godina, splitska publika imala prilike doživjeti osebujnu stvaralačku poetiku Dubravke Rakoci na njenoj samostalnoj izložbi 'Crvena-plava' u Galeriji umjetnina (2004.), a zacijelo je upečatljiv dojam 1997. godine konfigurirala i urbana intervencija Crvena, koja je integriranjem monokromnog kružnog platna u arhitektonsko oplošje Mletačke kule, nakratko postala fokusom okolnih kopnenih i morskih vizura grada, nadmećući se s izražajnošću mediteranskog sunca.
U spomenutim nastupima Rakoci se predstavljala slikarskim instalacijama velikih kružnih platna temeljenim na ideji života slike lišene opisne ikonografije i oslobođene okvira u stvarnom prostoru, fokusirajući se na traženje uporišta u egzistencijalnoj domeni života promatrača. Bez distance.
Kao dio problema moguće materijalizacije tijela slike, fleksibilno sklonog rasprostiranju iz plošne jezgre, ali i zatvaranju u sebe preklapanjem, autorica je postavila ispitujući odnos prema prostoru. Platno bez okvira i odabrane granične boje spektra odriješene ideoloških i pretpostavljenih simboličkih konotacija postali su krug koji u procesu kruženja prostorom biva podložan određenim procesima transformacije i zadobiva status protagonista likovnog zbivanja. Drugi dio postavljenog zadatka je pitanje memorije i svjedočanstva o realiziranom prostornom iskustvu, stoga sa svakom novom izložbom pojedina platna doživljavaju reinterpretaciju. Dovedene do realiteta slikarske instalacije Dubravke Rakoci pokazuju dvostrukost svoje namjere – podjednako otkrivaju i skrivaju lice i naličje, navještajući jedinstvenu „pojavu“ prisutnog i onemogućenog, viđenog i pogledu otetog. Zbog preklopa označenih crnom bojom, definicija monokroma u slučaju Rakocinih crvenih i plavih platna zahtijeva šire shvaćanje pojma, a svedenost odabira na dvije boje govori o temeljnom opredijeljenju za intuitivni govor boja i raspolaganje oprekama njihovog energetskog naboja. Čuvajući tragove prethodnih preklopa, potvrđuju se kao memorijski osposobljena tijela spremna za nova upisivanja biljega, a potencijal apsorbiranja vremena čini platna Dubravke Rakoci procesualnim. Jednostavno, cjelina likovnih nastojanja u opusu Dubravke Rakoci može se odrediti kao ustrajno privezivanje za konkretne prostorne i vremenske okolnosti izlaganja kao jedine prihvaćene i važeće uokvirujuće koordinate izvedbe… (Jasmina Fučkan)
