vrijeme: 01.10.2020.
mjesto: Zagreb, Galerija Događanja
Crtače mašine nisu novina novog doba, u kulturi Europe one postoje dokumentirane od 1600-tih godina dvadesetog stoljeća u različitim i za to doba vrlo izazovnim varijantama. Mehanički stroj koji crta uz pomoć čovjeka i njegova pokreta sve do današnjeg doba intrigira mnoge inženjere, umjetnike i dizajnere. Razvojem robotike i mehatronike crtače mašine dobivaju poseban zamah unatrag osam godina na međunarodnoj sceni hibridnih i novomedijskih umjetnosti. Nerijetko ne bave se samo konceptom crtanja, već i ostavljanjem tragova u prostoru i ispitivanjem suradničkih praksi u galerijskim prostorima sve do izvedbenih komponenti tijela izvođača ili objekta kao olovke.
Stroj koji crta i piše prema uputstvima svojih kreatora intrigira u svojoj geometrijskoj spretnosti, jednako kao i u pogrešci. Upravo ta orkestracija između autora, računalnog programa i mehanike – električnog motora, čini nepredvidivu su-igru stroja i čovjeka, matematike i umjetnosti, pokreta i zastoja te namjere i mehaničke radnje.
Do koje mjere repetitivna radnja može biti ponavljajuća i kada ona postaje svjesni akt pojedinačnog pokreta, tema je koju problematizira izložba pod nazivom „Kako mi vidimo što mašine vide” u sklopu Radionina projekta
Drawing machines.
Izlažu: Laura Abramović, Mark Bilandžić, Paula Bučar, Igor Brkić, Matej Domladovac, Ana Horvat, Goran Mahovlić, Tomislav Mikić, Mario Pavlić, Damir Prizmić, Jurica Zrna, Boris Vidošević
Kustosica: Deborah Hustić
Dizajn: Leo Kirinčić
https://radiona.org/