Dominacija – izložba u Dubrovniku

Izlažu:
- iz Splita: Zvonimir Bakotin, Ivan Bura, Hrvoje Cokarić i Nela Sisarić, Alemka Đivoje, Rino Efendić, Momčilo Golub, Željko Marović, Vanja Pagar, Vedran Perkov te Marin Zorić.
- iz Dubrovnika: Ervin Babić, Stjepan Grbić, Božidar Jurjević, Igor Knezović, Ivana Pegan, Slaven Tolj, Ivona Vlašić te Marijana Vukić.

'Jedno od najintrigantnijih u nizu uznemirujućih radova hrvatskog suvremenog postkonceptualista Svena Stilinovića ( člana Grupe šestorice autora ) sastoji se od crno – bijele fotografije na kojoj on, dugokosi „gologlavi“ pojedinac, leđima okrenut nama stoji sučeljen, licem u lice /lica / nasuprot kordonu policajaca poredanih u živi zid, te „citata“ iz korpusa Markiza De Sadea: Svi mi težimo dominaciji.

Sven Stilinović se tom temom intenzivno i veoma kontinuirano bavi već desetljećima, od sredine 70-ih (a s radikalnom verzijom performansa i izložbe – instalacije 'Geometrija krvožednosti / Tri krvožednosti' nastupio je u organizaciji Galerije Otok, AR Lazareti u Dubrovniku 11.08. 1999., točno u podne, u trenutku totalne pomrčine Sunca, vidljive iz Dubrovnika, dakle kojih dvije godine prije famoznog Baudrillardovog Jedinog Događaja, to jest '11. rujna'). U kontekstu 'globalne' teme nije nipošto apsurdno spomenuti simboličku najavu uspona i 'sretne vladavine' Velikog Kneza Terora koja se od vremena renesanse i početaka 'akumulacije kapitala' i kapitalizma ('buržoaskog društva') pamti iz opskurnih Centurija Nostradamusovih kao jedina eksplicirana godina (ljeto, 1999. godine), a ne manje i iz Duererove grafičke elaboracije biblijske Apokalipse, preko nešto kasnijeg Williama Blakea (Veliki crveni zmaj i žena odjevena u Sunce) i plejade modernih / suvremenih 'apokaliptičara' koji su se upravo upinjali, takmičili, i prije i nakon WTC-a / Twins-a i '11. rujna' 2001. i proklamacije 'Rata protiv Terorizma' da nam čim zornije, a užasnije dočaraju u stvari 'besprizornu', 'beskonačnu', sublimno 'neprikazivu' (Lyotard) Integralnu Stvarnost vizionarski 'viđene' ili naslućene 'virtualne' budućnosti kojoj 'svijet Kapitala' i odgovarajuće neupitne Dominacije 'svetih načela' Kapitalizma, Kasnog Kapitalizma, Liberalne Ekonomije, i tome supripadnog 'Svijeta Rada', 'Ergonomije' na 'slobodnom tržištu“ pod tzv. 'New World Order' kondicijama već dulje 'Vremena' (u trans-biblijskom smislu 'Jedno Vrijeme i Još Pola Vremena' stoljeća, tisućljeća, manje – više!) – 'teži'. (…)


Ukratko, Symposion bi, po mome mišljenju, trebao biti nekom vrstom nespektakularne ali svakako kritički nabrijane 'agore' na kojoj bi se okupljeni sudionici iz Splita i Dubrovnika, i ne 'samo oni' već zainteresirana javnost i eventualno gostujući sudionici iz drugih 'polisa' (primjerice iz Rijeke, kako je bilo u Splitu) interaktivno, polifonijski, pa i radikalno 'polemički', ako se pokaže bitnim u raspravi o problematici odnosa Art – Dominacija, djelatno pozabaviti preispitivanjem vlastitih trans – estetskih pozicija u konkretnim društvenim uvjetima koji 'dominiraju' u sredini u kojoj bi se domaći umjetnik imao ili barem 'trebao' osjećati 'slobodnim' i djelatnim činiteljem izmjene svijeta na bolje; pri čemu se ne bi valjalo olako zaustaviti na povijesno poznatim socijalističkim proklamacijama 'slobode stvaralaštva' iz ropotarnice minulog Samoupravnog Socijalizma, Socijalizma – s – ljudskim licem, Demokratskog Socijalizma – čijoj smo dekadansi bili svjedoci – sudionici tijekom minulih četrdesetak godina, barem od vremena naftne 'krize' iz sredine 70-ih (ultimatumi MMF-a, 'stabilizacije' itd.) i gospodarske i političke katastrofe SFRJ-'poretka' koja je step-by-step, postkomunistički / kapitalistički dokrajčena od 'novih režima' od ranih 90-ih nadalje, dovela do Titanika 'Jadranske Orijentacije' i našu brodogradnju i brodske linije i 'Dalmacijavino', riječju – cijelu 'ekonomsku bazu' za svekoliku 'kulturnu nadgradnju', pa i za eventualni antiglobalistički, kritički angažman i djelatnost suvremenih umjetnika u Hrvatskoj. Čime i kako protiv takove – Dominacije?' Branko Cerovac, ožujak 2012., Intro u opću temu Symposiona: Dominacija