Mono-opera 'Dnevnik jednog luđaka' redatelja i kompozitora Marjana Nećaka, u izvedbi Ozrena Grabarića i uz oblikovanje videa Marina Lukanovića, osvojila je Grand Prix na Festivalu mediteranskog kazališta u Tivtu.
vrijeme: 01.09.2016.
Nakon tri nagrade na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci (za najboljeg glumca, najbolju glazbu i najbolju glumačku izvedbu), nagrade publike na Međunarodnom festivalu monodrame u Bitoli, kao i nagrada na Međunarodnom festivalu alternativnog i novog teatra INFANT u Novom Sadu te na Međunarodnom kazališnom festivalu PUF u Puli, "Dnevnik jednog luđaka" završio je mini-ljetnu turneju na najbolji način - Grand Prixom na 11. Festivalu mediteranskog kazališta Purgatorije 2016 što se održavao od 15. lipnja do 31. kolovoza u Tivtu u Crnoj Gori. U konkurenciji su bile i predstave u produkciji zagrebačkih kazališta Gavella i &TD, novosadskog SNPa, beogradskih Ateljea212, Narodnog pozorišta i Bitef teatra i drugih kazališnih kuća.
U obrazloženju žirija (u sastavu Mani Gotovac, teatrolog, predsjednica žirija, Tanja Bošković, glumica i Zoran Živković, producent) stoji: Trio: Gogolj – Nećak – Grabarić neobično je teatarski precizan i elokventan. Nalaze nadahnuće jedan u drugome. Kao da je riječ o jazz sastavu. Svatko od njih doprinosi sjaju predstave u cjelini. Ne tako da se mrzovoljno žrtvuju nego tako da svojim pisanjem, glazbom, režiranjem i glumom pokazuje svoju bravuroznost u visokim razinama osjećanja i razmišljanja. Do takvog ostvarenja može se doći samo kada se „ja“ izgubi tijekom rada, kada se vježba ne gledajući na sat, ne okrećući mobitel, u miru i uzbuđenju, sporo, iscrpno, točno do bola.
Ozren Grabarić igra osobu koju društvo vidi kao suvišnu i nepoželjnu. Osobu koja se bori s nepojmljivom stvarnošću. Nije li tu riječ gotovo o svakom čovjeku koji se pita o svojoj egzistenciji? Čovjekovo stanje naime, danas u svijetu, Grabarić pokazuje kao preplitanje pitanja, neprilika te užitka što ga pruža jedino stvaranje a ono je u pravilu onemogućeno. I dalje, Grabarić je u isto vrijeme izvor tjeskobe, razlog za nadu, smijeh, teret, dar, strepnju, apsurd.
Preostaje nam se upitati: - nije li stanje luđaka zapravo danas normalnije od onih stanja koja držimo i slavimo kao normalna?
“Dnevnik jednog luđaka”, po pripovjetki Nikolaja Vasiljeviča Gogolja koja na lucidan način, kroz literarno perfektne, medicinski uvjerljive i pjesnički opojne opise Popriščinove šizofrenije, progovara o bolesti društva i podsjeća nas da smo zapravo svi mi u nekoj vrsti sukoba sa stvarnošću. Koja je stvarnost stvarnija? Ona koju čitamo u novinama, onu koju gledamo u svojoj neposrednoj blizini, ili ona u nama? U sve izraženijoj borbi između istoka i zapada, lijevog i desnog, vjerskog i ateističkog poimanja svijeta, svatko se bori za svoju normalnost i, paradoksalno, u takvoj borbi ispada lud. Ovaj komorni spektakl u trajanju od sat vremena kroz glazbu, video i dramsku izvedbu istražuje izvitoperenu percepciju svijeta jednog činovnika kojeg društvo marginalizira i otpisuje kao nepoželjnog.
"Dnevnik jednog luđaka", nastao u produkciji
Moving Music Theatrea, publika i kritika proglasili su za jednu od najboljih predstava sezone. Za jesen su planirana nova gostovanja u Hrvatskoj i inozemstvu.
