Đorđe Jandrić izlaže u Splitu

Razmatram sastavnice te strukture na konkretnom primjeru site- specific instalacije HrpaGreta (Galerija Greta, Zagreb, 2015.) jer je taj rad kroz nekoliko transformacija potaknutih fizičkim parametrima galerijskih prostora u kojima je izlagan baza radu HrpaGreta Kula kojim se autor predstavlja u Galeriji Kula u Splitu. HrpomGreta (crtež širok 18, a dugačak prema opsegu zidova galerije 2067 centimetara) Jandrić se kretao iz realnog prostora (svakodnevice) u iluzionistički prostor (filma) i nazad u realni prostor galerije (logikom kruga). Polazište rada je eksperimentalni film koji je iniciran hipotetskim autoreferencijalnim pitanjem: “Može li kipar filmom napraviti skulpturu?”.

Dobio se jasan odgovor: “Može”; jer za skulpturu su potrebna samo tri elementa: kiparska ideja, prostor-vrijeme i materijal. Godinu dana putovanja (vrijeme) od Zagreba do Rijeke i nazad (prostor), digitalni zapis kao materijal i trebalo je još samo sjesti u studio i kiparsku ideju Hrpe, predstavljene krugom (tlocrt) i trokutom (nacrt) uobličiti u film – sa svojim vremenom, svojom dramaturgijom, postupcima. Šezdeset sati slike u trideset minuta kruga; toliki sati zvukova, radijskog programa i razgovora mobitelom u trideset minuta trokuta i Hrpa ZgRiZg je kao film postao sama srž, esencija skulpture, film koji se gotovo može dodirnuti.

“Istina je da se ravna crta koju je povukao Bog, tek ponegdje poklopi sa krivudavim ljudskim putevima.”  Jose Saramago
 
Site-specific instalacijom HrpaGreta Jandrić je crtežima (u frizu duž zidova galerije) interpretirao onoliki dio filma (vremena) Hrpa ZgRiZg koliko mu je to fizički prostor galerije svojim opsegom dopustio. Format filma 16 : 9 je pomnožio sa 2 i dobio 32 x 18 cm što mu je bila osnovna jedinica građevnog elementa friza. Zatim je sekundu filma također prebacio u dužinu i s obzirom da se svaka sekunda sastoji od 25 sličica format od 32 x 18 cm je podijelio na 25 pravokutnika od kojih svaki odgovara odnosu 16 : 9. Opseg dužine galerijskih zidova (2067 cm) odredio je dužinu sekvence (58 sekundi) koja će se iz filma (realno 3D doživljajnog meta okruženja) “preseliti” u crtež (2D prostor plohe). Radi se o 8 kadrova i u ovom slučaju vizualnih cjelina. Na početku svakog dijela nalazi se stil frame prvog prizora novog kadra, nakon njega slijede nizovi: skica, brojeva, toponima, krokija, tekstova, boje…, sa funkcijom da približe i povežu taj rad sa filmom jer u konačnici se iz filma i krenulo. Oni su sinteza autorovog ili ako hoćete vozačevog doživljaja egzaktne etape puta (5.03 - 6.01 min. filma) izraženog crtežom.

Bilo je to po riječima autora (s obzirom koliko je u procesu realizacije rada crtao) prilično meditativno iskustvo što je i duža vožnja kad je vozač sam u vozilu. HrpaGreta Kula je treća po redu (ne nužno i posljednja) transformacija HrpeGreta. Crtež je komprimiran u pravokutnik veličine 144 x 258,4 cm – linija duljine 2067 cm (opseg zidova Galerije Grete) podijeljena je na 8 traka (2067 : 8 = 258,4 cm) i dobijena je širina pravokutnika, a visina rada je 144 cm (18 cm x 8 = 144 cm). Film Hrpa ZgRiZg je pritom razdvojen na dvije nasuprotne projekcije (dvokanalna projekcija) identičnog trajanja (bez zvuka) – jedna od rampe Lučko do rampe Grobnik i druga od rampe Grobnik do rampe Lučko. Time je Jandrić razbio oba nosiva elementa svojih Hrpi (krug i trokut; prostor i vrijeme) a HrpiGreta, odnosno onome što je iz nje izašlo zadao završni udarac ili kako kaže “vratio je dite materi”, prostor  prostoru i vozilo ostavio u leru do nekog novog putovanja, kroz neke nove forme, a možda i dimenzije. Toni Horvatić