U četvrtak, 8. prosinca, u 20 sati, u zagrebačkoj Galeriji Forum, otvara se izložba Dina Trtovca pod nazivom 'Slike 2007. – 2011.' Izložbu je moguće razgledati do 5. siječnja.
vrijeme: 08.12.2011. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija Forum, Teslina 16
Da je Dino Trtovac slikar kontinuiteta dobro je znana činjenica koju je kritika u više navrata isticala nastojeći upravo u toj komponenti iščitati i jednu od njegovih temeljnih odrednica. Naglašavajući tu činjenicu i kao slikarevo obilježje kritika ga je u njoj, gotovo bismo mogli reći i 'definirala' kao autora iznimne ustrajnosti. Ta je dosljednost u realizaciji djela poantirala tezu kontinuiteta koja se kroz vrijeme 'otkrivala' u novim, likovno uvijek drugačijim i intrigantnim ciklusima usustavljenim u slikarev jedinstveni stvaralački projekt.
Podsjećanje na tu njegovu značajku potakla je ovom prigodom nova serija slika stvaranih u 2011.godini, koja nas i obvezuje da o njoj govorimo i zato jer nanovo otvara temu kontinuiteta 'izlistavajuć' 'je i u ovim novim radovima u čvrstoj tematskoj cjelini i morfološki koherentnoj strukturi.
A kako se ta značajka prepoznaje kroz dugo vremensko razdoblje u sada već i golemom opusu, i u svakom novom ciklusu, ona je "dekodirana" kao njegova konstanta, pa je i zato akceptirana u svakoj teorijskoj i kritičkoj interpretaciji kao nezaobilazna činjenica. Dakako da rečenom u prilog govori i sam slikar, ali ne samo dosljednom i majstorskom realizacijom likovnog koncepta i u ovom ciklusu, već i time što je recentnom izboru djela za samostalnu izložbu nastalih u ovoj 2011.godini, dometnuo i djela ranije datacije, ( 'Diptih' 2007. i 'Kompozicija' 2009.godine) kako bi upravo s njima 'podvukao' tezu kontinuiteta, odnosno, tim je izborom naglasio njegovo značenje potvrđujući da je na njemu gradio vlastito stvaralačko načelo neprikinute slikarske prakse u bujnu likovnu 'liniju'čije mijene slijedimo u suptilnim varijacijama imaginativnog, dakle,i u toj drugoj, a jednako značajnoj komponenti Trtovčeva slikarstva, u imaginaciji.
Stoga bismo i mogli konstatirati da se ova dvokomponentnost ostvaruje u njegovu djelu kroz znalačku sintezu kultiviranog slikarskog umijeća i 'discipliniranja' imaginativnog kao stvaralački proces čije preobrazbe čitamo u neiscrpnim likovnim inačicama. Međutim, u ovom novom ciklusu njihov trag prelazi i preko ruba slike u beskonačni likovni niz kojega bojom "ispisuje" vješta slikareva ruka. Upravo je to 'prekoračenje' izvan 'ruba' slike pomaknulo njezine 'granice' prema beskraju brišući obojenim rubovima razlike između unutrašnjeg i vanjskog prostora.
Relativizirajući pojmove 'ovdje' i 'tamo' u likovnu cjelovitost slike i puninu njezina semantičkog polja Trtovac otkriva i novu vrijednost ovog ciklusa ,odnosno,i svojega likovnog izraza. Sada je, naime, tim postupkom eksponirao 'kadar' slike preko njezina ruba šireći dvodimenzionalni u trodimenzionalni prostor u novu likovnu činjenicu koju možemo pokriti pojmom slike-objekta što ovom ciklusu određuje i druge i drugačije konotacije.
Rastvarajući sliku preko njezinih limitiranih 'okvira' autor relativizira 'zadane' mjere pomicanjem 'granica' preko obojenih rubova u neizmjernost prema beskraju emanirajući golemu likovnu energiju u vitalističkim potezima kista čije tragove čitamo u zelenim,žutim, plavim, crvenim... bojama, kao 'otiske"'produhovljene slučajnosti i vrhunskog slikarskog umijeća. To je umijeće desetljećima stvarano na premisama bliskim lirskoj apstrakciji i minimalizmu koje je slikar u rafiniranoj sintezi ekonomizirao u iznimno precizan potez specifičnog likovnog inteziteta.
U širenju 'kadra' slike prema beskrajnom prostoru otkrivamo iskonsku čežnju za duhovnim kao stvaralačkom supstancom kojom je determinirano ovo slikarstvo. Usidrena u njegovj biti pokazuje se gradbenom komponentom djela, pa stoga njezinu pojavnost u jasnim konturama prepoznajemo već u najranijim radovima i slijedimo kroz metamorfoze u lucidnim varijacijama. To širenje 'kadra' slike u prostor bez granica implicira prodiranje u duhovno i shodno tome redukcija narativnih i deskrpitivnih elemenata dematerijalizira njezinu fizičku stvarnost u likovnu činjenicu djela 'oslobođenu' svega 'zemaljskog . Ovim postupkom dosljedne redukcije djelo izrasta u visinu i sublimira u snažnom bujanju okomica egzaktni likovni diskurs oblikovan svjetlom i bojom uzvisujući ga u njegovoj metafizičkoj stvarnosti. Milan Bešlić
Dino Trtovac diplomirao je 1977. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Nikole Reisera. Djela mu se nalaze u hrvatskim i svjetskim muzejima, galerijama i zbirkama. Živi i radi u Zagrebu i Cavtatu.
