Projekt 'Deserted Utopia' je eksperiment, koji iskušava različite metode konstruiranja slike, baveći se imaginacijom u arhitekturi, ulogom arhitekture u društvu, reprezentacijom arhitekture, i nesigurnim naslijeđem naše moderne arhitekture. Diskusija je podijeljena u četiri tematske cjeline: Imaginacija i realnost, Socijalizam/komunizam kao plodna sredina za razvoj arhitekture, Spomenik ili monument, i Nastavak?
'Deserted Utopia' umjetnički je projekt koji promišlja primjere iz arhitekture proizašle iz procesa emancipacije modernog socijalističkog društva. Danas ti projekti predstavljaju 'neizvjesnu prošlost' s kojom se postsocijalističko društvo pokušava pomiriti. Također, projekt dokumentira prostorne značajke proizišle iz kolektivnih okruženja 'socijalističkog grada'. Građevine kojima se bavimo su fizički artikulirane strukture, brutalne prema svom kontekstu, istovremeno monumentalne i introvertirane: one su autentični eksperimenti koji odražavaju nastanak novog društvenog poretka; to su zgrade koje vrše snažan psihološki utjecaj na sliku vlastitog okruženja, te ih se stoga danas često percipira kao spomenike distopije.
Smještamo projekt unutar diskursa o izgrađenoj ostavštini naslijeđenoj iz socijalističkog razdoblja Istočnog bloka, od 1953., obilježene Staljinovom smrću, do 1989., obilježene padom Berlinskog zida, u različitim političkim sustavima Istočne Europe. Projekt pokušava interpretirati fizičke ostatke te prošlosti koju, prema mišljenju nekih kritičara, postsocijalističko društvo negira ili briše iz sjećanja (ideja dvostrukog brisanja Borisa Groysa) tražeći 'novu' namjenu. To razdoblje obično se smatra zajedničkim nazivnikom skupine zemalja koje nikada nisu funkcionirale kao cjelina; koje su često inspiraciju i znanja za poticanje vlastitih avangardnih i modernističkih tendencija tražile drugdje, točnije, iza Željezne zavjese. Pod utjecajem ruskih konstruktivista i Bauhausa, pojedinačni avangardni pokreti pronašli su enklave za vlastiti izraz, koje možemo međusobno povezati u mrežu unutar društva. Sustavno promatrajući razmjenu između zemalja Istočnog bloka te s obzirom na zajedničke političke okolnosti, takva atmosfera je dovela do izolacije, a ne spajanja teritorija u cjelinu.
Urbani okoliš kao labirint ljudskih projekcija, želja, iluzija, fantazija, sjećanja, misli i ideologija često uzrokuje određeni jaz sa stvarnošću. Konceptualni fokus ovog projekta je upravo taj jaz, ili trenutak kad iluzija susreće stvarnost.
Tanja Deman je vizualna umje tnica, koja živi i radi na relaciji Zagreb - Rotterdam. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Trenutno je na poslije diplomskom studiju iz digitalne fotografije i videa na Piet Zwart Institutu u Roterdamu. Kroz različite medije propituje mentalne i emotivne doživljaje. Bavi se također iščitavanjem urbanog prostora i arhitekture. Izlagala je u Hrvatskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Engleskoj, Turskoj, SAD-u i Urugvaju. Dobitnica je više nagrada za svoj rad. Njezin rad 'No 222' nalazi se u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Vesna Jovanović je diplomirana arhitektica i trenutno završava poslijediplomsko istraživanje na Berlage Institutu u Rotterdamu. Diplomirala je na Fakultetu Arhitekture Univerziteta u Beogradu, s projektom pod mentorstvom Milana Đurića, na temi 'Transtip: istraživanje tipologija velikih kulturnih objekata za Novi Beograd'. Na fakultetu u Beogradu istraživala je temu 'eA/T-a: Efemerne arhitekture kroz vreme', a trenutno istraživanje radi na temu relacije teritorija, pejzaža i arhitekture na lokaciji Zeeland, u Nizozemskoj, u okviru istraživačkog studija 'The Delta: Architecture of Four Ecologies', čiji će se u rezultati biti izloženi na bijenalu arhitekture u Rotterdamu 2012.
